Tačno, postoji "ne", ali kako razlikovati pravo "ne" od onog "da ne ispadnem laka riba, ne". Mislim, postoje ljudi koji čak tvrde da ovo drugo "ne" i ne postoji, već kad se kaže "ne", onda se stvarno misli "ne", ali recimo da sam se ja rukovodio po toj logici, verovatno bih i dan danas bio devica. Jednostavno, ne sećam se da sam bio sa nekom devojkom, a da na početku večeri nije rekla "Ne, neću to da radim" ili da mi barem nekim gestom nije dala do znanja da od toga nema ništa, a onda posle par sati ili čak minuta, jednostavno se spontano desi, a da nijednog trenutka nije izgovoreno "Da, hoću predomislila sam se". Da li sam po toj nekoj logici, što reče Darko Nedeljković na prošloj temi, ja zapravo silovatelj iz nehata, jer u trenutku bluda, zvaničan odgovor je i dalje bio ne. Šta bi se desilo da tako neka iz nekog samo njenog poznatog razloga (recimo ljubomora) rešila da me (ili bilo koga drugog) optuži za silovanje ? Evo, Dimković isto reče...
Kakvi su ovo crni dokazi ? Pa do svega toga može doći i kada je dobrovoljan odnos u pitanju... mislim, ja ne mogu ni da nabrojim koliko sam puta bio ogreban ili koliko puta se ona povredila recimo tako što slučajno zakači rukom neki objekat pored kreveta, pa ostane modrica. Sudeći po ovom, ispada da sam još i dobro prošao, jer sam hodao po ivici i da je bio dovoljan jedan telefonski poziv i da ode moj život u kanalizaciju. Ako je tako, onda verujem da je barem 50% optužbi za silovanje zapravo lažno... čin osvete ili nešto slično... a možda i više ako se uzme u obzir da prave žrtve silovanja nerado prijavljuju takve stvari. Zašto se recimo u takvim slučajevima ne koriste detektori laži... znam da nisu 100% pouzdani, ali opet bolje i to nego donositi zaključak na osnovu ogrebotina i modrica koje su sastavni deo svake normalne veze. Mislim, ok, znam da nije zgodno žrtvu silovanja podvrgavati takvom testu, jer em je doživela traumu, em sad još ispada da joj se ne veruje, ali isto tako nije zgodno nekome upropastiti život i zatvoriti ga na 20 godina, a nisi siguran da je uradio to što je uradio.
Elem, da ne dužim mnogo, pitanje je, gde je tu nekakva ravnopravnost i zašto žene imaju toliko dostupnih oružija za uništavanje života muškarcima ? Eno, nedavno smo pričali o pravima muškaraca i žena kada su u pitanju razvodi i dodeljivanje na starateljstvo i ispostavilo se da u 90% slučajeva dovoljno da žena kaže da muškarac kriv i bez problema dobija šta god poželi, uključujući i starateljstvo. Evo sad ispada i da gotovo svaki seksualni odnos može da se pretvori u silovanje, ako žena tako želi... a obrnuto ne važi. Recimo, ja da odem u policiju i kažem da sam silovan, verovatno bi se samo slatko nasmejali i izbacili me napolje, a nije da mi se nije desilo... recimo jednom prilikom pre više godina sam malo više popio i završio u krevetu sa devojkom koju inače verovatno ne bih ni pogledao. Ja bogme tu nisam dao pristanak. A da je kojim slučajem ona bila pijana, a ja trezan, ispalo bi da sam je namerno napio i iskoristio. Zar je moguće da u 21. veku ne postoje bolje metode za ispitivanje takvih stvari ?
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti