Zašto:
2) Transformacije imaju jedan slobodan parametar
koji ima dimenzije brzine ,
5) Slučaj
odgovara Galilejevim transformacijama ,
svi eksperimenti do sada pokazuju da je c konačno i otprilike
.
________________________________________
.
Iz uslova postavljenih prilikom izvođenja transformacija (0<v<c<∞), iz cjelokupne spoznaje čovječanstva, a i
“svi eksperimenti do sada pokazuju da je c konačno“. Dakle, nikad nula i nikad beskonačno!
Svako ko koristi svoj vlastiti misaoni aparat - neće u takve formule (Lorencove formule za transformaciju koordinata) za „parametar c“ staviti:
. Nikad, nigdje i ni za koga ko zna o čemu je sastavljen i na šta se odnosi „algebarski iskaz“ (formula) - nije nula ili beskonačno.
Onaj ko je prvi napisao
, mora da je bio neka „velika budža“ u nauci, čim svi ostali prepisuju njegovu grešku i ne smiju ni preispitati tu postavku.
Isto se odnosi i na
, i formulisanje iskaza: 5) Slučaj
odgovara Galilejevim transformacijama.
Ko god da je to prvi napisao (i svi koji to bez razmišljanja prepisuju), je neozbiljan i neodgovoran matematičar i fizičar, jer takva postavka nije ničim izazvana, podstaknuta ili uslovljena, potpuno je proizvoljna.
Ako je već nekome bilo potrebno da eliminiše faktor
, onda je logičnije koristiti v = 0 , jer u fizičkim sadržajima koje formule tretiraju imamo takav slučaj (koordinatni sistem kojem uslovno dodjeljujemo svojstvo mirovanja), te za taj uslov napisati – „vrijede Galilejeve transformacije“.
Iz tvog izvođenja faktora
je očito da u tom algebarskom izrazu „ne vidiš“ odnos:
=
, ili nećeš to da vidiš i primijeniš na svako moguće: 0<v<c<∞.
Prihvati tu algebarsku, geometrijsku i fizičku istinu, te analiziraj na konkretnim primjerima vrijednosti Ajnštajnovih i Lorencovih veličina, te stekni uvid u njihovo konkretno i logično fizičko i geometrijsko značenje, za svaki mogući primjer inercijalnih sistema.
To što Ajnštajn pokušava od l_0 napraviti l' (dilatacijom vremena) ili od ct/2 napraviti l' (kontrakcijom dužine), samo pokazuje da je slučajno naletio na algebarsku, fizičku i geometrijsku istinu: (ct')
2=ct
0∙ct/2,
ali je nije shvatio i razumio!
Također, c nije "neki parametar", ili "neka konstanta" (kako se u tekstovima o STR često navodi), već određena fizička veličina, sa određenim konkretnim značenjem i konkretnom vrijednošću. U algebarskim sadržajima, gdje se oznakom c koristi "uopšteno značenje", treba jasno i razgovjetno uočiti da se koristi aritmetička sredina, u kommbinaciji sa geometrijskom sredinom i harmonijskom sredinom za (c + v) i (c - v).
Ista napomena odnosi se i na „Ajnštajnove dužine“, ct je (
A) - aritmetička sredina, 2ct' je (
G) – geometrijska sredina i 2l
0 je (
H) harmonijska sredina za 2ct
1 i 2ct
2.
i
, t = t
1 + t
2.
[Ovu poruku je menjao Sprečo dana 18.05.2010. u 09:18 GMT+1]
Re: Teorija relativnosti vol. 2
, i još uvijek učim i vježbam. Evo, i ova slika je ubačena zbog N. Stefanovića! Tu su čisti agebarski iskazi, nema tu nikakve "lafine"!
.Zatim „širom otvoriti oči“ za matematičke, geometrijske i fizičke istine: 
U tom (K°) sistemu definišemo pravce, (koordinatne ose), brzine: 0 <v < c < ∞ , jedinice mjere, itd. U tom sistemu obistinjujemo zakon puta PC = PC' = ct0.
