Odin D.: Bez obzira cega sve ima, prosjecnom turisti je sve ovo prakticno nedostupno. Kao ustalom i prosjecnom gradjaninu Srbije koji nema rodbinske veze koje se protezu do samog izvora ovih "dobara".
Do 99% ovih specijaliteta se dolazi kao do stvari koje otkljucavaju sledeci nivo u nekoj point and click avanturistickoj igrici, tj. treba da razgovaras sa 200 ljudi na 40 lokacija da bi saznao da tog i tog sira ima kod tamo neke babe na kraju nekog skrajnutog sela na obronku neke pogranicne planine, i to ako si potrefio u
pravi dan da naletis i ako im ne licis na NATO agresora.
Ako covjek ne moze da u vecini gradova nakon pola sata opustene usputne shoping setnje stigne do nekog restorana i kaze ocu taj neki kupus za rucak ili da u vecini supermarketa kupi neki od tih sireva ili ajvara onda je sve ovo mlacenje prazne slame.