Citat:
Java Beograd: Da vidiš kako je lako sprovesti u delo
sudsku odluku da mora da se plati struja !
Mislim da ti se slučajno omaklo...oko
lončića
...takođe mislim da je jasno da niko ne negira obavezu plaćanja struje, međutim ovde se vodi polemika oko toga
da li EDB sme SAMOINICIJATIVNO da te isključuje s mreže zbog nemogućnosti plaćanja.
To su dve različite stvari.
Struja je veoma specifična roba i na nju se ni u kom slučaju ne može gledati kao na ostalu.
Hipotetička situacija...
...recimo da ti je sudbina takav put namenila da dobar deo svog života moraš da živiš od milostinje.
Za bukvalno SVE uvek se možeš nekom drugom obratiti da ti udeli, osim za...
...pa normalno, struju.
Čak i da postoji u ovoj našoj monopolističkoj majmunari nekakva konkurencija u branši isporučilaca struje, DRŽAVA je ta koja mora da stavi prst na čelo
ZAŠTO je neko u takvoj situaciji da i pored najbolje volje ne može da plati struju.
Zato smatram da je malko deplasirano pozivati se na "zapad" u ovakvim situacijama, šta i kako oni postupaju sa neplatišama, jer ovo gde mi živimo svačim se može nazvati samo ne uređenom državom, pa onda i možemo imati takve situacije gde neko duguje za struju.
Znam da niko bez preke potrebe neće izučavati nekakva skripta iz oblasti međunarodnog prava, ali ja sam na to bio primoran i stvarno sam se začudio kako široko međunarodno pravo gleda na pojam neometanog uživanja imovine, šta se sve smatra imovinom i o tome je jako detaljno u svojoj knjizi pisala Monica Carss-Frisk, ona sa linka u mom prethodnom postu.
Zašto ponovo ukazujem na to?
Pa jednostavno i Srbija je ratifikovala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pa ako neko samo malo izanalizira naš Ustav i tu Konvenciju bez problema će ustanoviti da je naš Ustav dobrim delom puki c/p te Konvencije, s tom razlikom što se naši pravni stručnjaci ni malo nisu potrudili da do u detalja objasne bitne odredbe Ustava kao što su to uradili gore pomenuta i
Nula Mol i Ktarina Harbi u svojoj knjizi Pravo na pravično suđenje.
Sve to što su one obradile u svojim knjigama APSOLUTNO i OBAVEZNO je primenljivo i u našem pravu, zašto se to kod nas ne primenjuje je već poseban apsurd.
Još jedno ću reći, a to je da se stranka u sudskom postupku MORA pozvati na neko svoje pravo, ako je to pravo definisano u zakonima, da bi sud uopšte mogao prosuđivati o spornoj materiji.
Sud NIJE ničiji advokat pa da u postupku upozorava stranke na njihova prava, već samo presuđuje na osnovu ponuđenih elemenata.
Dakle, neznanje i nepoznavanje prava ne opravdava, već samo može proizvesti određeni stepen frustracija.
Zato bi prava poslastica za sve nas ovde bilo kačenje presuda o kojima je pričao
cozmo_im , jer bi se iz njih itekako moglo što-šta naučiti.