Korisnik legija me je svojim pisanjem naveo da razmišljam o prošlosti i onda sam se stresao jer sam shvatio koliko smo danas nisko pali u šahu u širim okvirima. Nekada je Jugoslavija bila svetska šahovska velesila, druga ili treća na svetu, kako u kojem periodu. Danas naših velemajstora nema ni među 100 najboljih na FIDE listi! Žalosno je videti da velmajstor Matanović ima par stotina rejting bodova manje od najbolje plasiranog srpskog igrača, a nije aktivan pa verovatno par decenija!? Upravo zato me je obradovala tema o šahu na ovom forumu jer mislim da treba obnavljati ljubav nacije prema ovoj predivnoj igri. Nekada je Srbija imala mnoštvo velikih turnira i ja sam u Beogradu imao prilike da vidim pa i lično da se upoznam sa samim svetskim šahovskim veličinama. Mislim da ne postoji ni jedan šahovski velikan iz posleratne prošlosti koji nije igrao negde u Jugoslaviji, posebno u Beogradu. Tu se igralo nebrojano velikih turnira, mečeva kandidata, domaćih dvoboja, masovnih manifestacija itd... Mogu o ovome i koga sam sve gledao i upoznao da pišem celu noć!
Šahovski turniri su bili strahovito jaki tako da uopšte nije bilo lako osvojiti titulu majstorskog kandidata. Brojni kandidati se često na turnirima tukli i velemajstore! Igrao se stvarno jak šah. U šahu nema previše para pa je to sigurno jedan od razloga što nema mnogo mladih u njemu. No para nema ni u tenisu, slično je to. Oni najbolji naravno zarađuju fantastično, ali mali putuju od turnira do turnira ne bi li nešto zaradili. Jednako su funkcionisali i naši šahisti. Gomila majstorskih kandidata pa i viših titula su išli na male turnire u Italiju, Švajcarsku, Nemačku... i od tih nagrada živeli.
Šahovski problemi su u redu, ima ih lakših i težih, ima ih veoma interesantnih sa fenomenalnim rešenjima. Lično ne volim previše probleme posebno zato što danas gotovo svaki program za šah ima mogućnost njihovog rešavanja pa ne znate da li ga je rešio čovek ili mašina. Zbog svega toga sam pomislio da bi bilo dobro posvetiti malo prostora i tkzv. studijama. Studije su najsličnije završnicama jer postoji forsiran, ali i studiozan način dolaska do završrtka partije. Gotovo da nema šahovskog velikana iz prošlosti koji nije komponovao neku studiju. Neke studije su nastale i u praksi. Ima tu gomila interesantnih pozicija.
Verujem da bi bilo jako interesantno da se objave i neke šahovske lepotice, posebno naših majstora, a ima ih mnogo. Kada sam bio mlad, ali i danas na mene su te lepotice sa fantastičnim žrtvama i forsiranim dobicima bile nešto što me je radovalo. Verujem da je to interesantno i drugima. Šahovske lepotice su inače kompletne partije sa brojnim žrtvama i ingenioznim rešenjima u napadu.
Meni je u glavi ostalo nekoliko pozicija studija koje lično preferiram pa sam jednu od njih prezentovao na temi o problemima. Kako je moja ideja oskrnavljena i upropašćena ja ću ovde tu studiju da ponovim sa rešenjem. Tu studiju je pokazao velemajstor Ivkov mladim šahistima pre mnogo decenija i ja je od tada pamtim.
Poenta je da beli matira crnog samo pomeranjem kraljice, beli kralj je prikovan na polju c3. Evo te studije u celosti: