Bradzorf012 Mile i ortaci LLC
Član broj: 334105 Poruke: 466
|
Evo da se javim na temu, posle sto godina. Juče sam konačno našao malo vremena, otišao za BG i gledao malo uživo primerke sa oglasa. Nisam išao na placeve, ceo dan sam proveo u autu, putujući sa jednog na drugi kraj grada. Moram da kažem, nevezano za temu, provesti sat dva u kolima, vozeći se po Beogradu, makar na mestu suvozača je pravo pravcato mučenje.
Prošlu nedelju sam proveo u filtririanju oglasa i dogovaranju sa (uglavnom) vlasnicima oko mesta i vremena da pogledam auto. Hiljaditi put sam detaljno prošao kroz oglase, izdvojio ono na šta ciljam i gde se cenovno pronalazim. Potrudio sam se da izbegnem oglase koji su aljkavo postavljeni, gde su slike loše ili ih ima malo, gde oglašivač postavi neku bzvz kilometražu tipa 11.111km ili 123.456km i tako dalje i tome slično. Međutim, ni to nije bilo dovoljno da pronađem pristojan primerak, niti da se odlučim za kupovinu. Svestan sam da auto star petnaestak godina ne može da bude u nekom super stanju, ali je problem u tome što sam na slikama video jedno, a na licu mesta nešto sasvim drugo, iako sam kako rekoh dobro isfiltrirao oglase ili bar mislim da jesam. Na stranu tehnička ispravnost, stanje auta(limarija, enterijer, kilometraža), ali ni sigurnosti oko porekla i vlasništva vozila nije bilo. Gledao sam uglavnom kola niže ili niže srednje klase(punto, klio, xsaru, stilo, nekoliko 206-ica,...), benzince, 02 ili 03 godište(+-), cenovno do 2000 evra(+-). Posle svega, rekao bih da se u ono što piše u oglasu čovek skoro uopšte ne može pouzdati, čak ni u broj telefona, jer se često događa da dobijete odgovor tipa "auto prodaje moj brat, pozovite na taj i taj broj", "preselili smo se, sada živimo na Mirijevu", "auto je čuknut juče, sada je cena 400 evra niža". Snaći se u celoj toj konfuziji i trci nije ni malo lako, iako sam se dobro pripremio. Mnoge od ovih detalja oglašivači tako vešto zamaskiraju u oglasu da je to neverovatno, pa čovek izgubi sat dva nizašta. Čak i kada oglašivač ne skriva mane vozila, iz oglasa je vrlo teško makar i okvirno proceniti stanje vozila.
Šta sam konkretno video, a navelo me je da se ne odlučim za kupovinu? Loša limarija, pocepan enterijer, masan motor, loše sanirana havarija i milion drugih detalja. Opet kažem, svestan sam da auto tog godišta ne može biti "kao nov", ali kad primetim kontrast između potpuno novih kućišta retrovizora i okolne izbledele plastike ili da posle samo stotinak metara vožnje volan vuče u stranu, onda nemamo o čemu da pričamo, makar ga dobio na poklon. Sigurnost kupovine je tek posebna tema. Od skoro desetak auta koje sam pogledao, nekoliko je bilo u vlasništvu trećih lica, dobijeno kao nekakva kompenzacija u nekom poslu i tome slično. Izgleda da ću teško ostvariti neki jednostavan algoritam kupovine koji sam zamislio(ugovor, ja tebi novac, ti meni auto, doviđenja i prijatno). Prosto rečeno, kupovina polovnog auta može izgledati kao pravi horor.
Na kraju, šlag na torti. Negde oko 16.oo, kažem bratu da je dosta i da se potraga završava. Brat predlaže da pogledamo još jedan primerak, ako uspemo da se nađemo sa vlasnikom, jer u toku dana nikako nismo mogli da nađemo zajednički slobodan termin. Pozivam ga, odlazimo na drugi kraj grada(opet mučenje). Ispred kuće parkirana dva auta. Gledam auto, lepo stoji, rekao bih da mu je geometrija u redu, limarijski skoro savršen, enterijer odličan. Već vidim sebe u novom autu. Sedamo sva trojica u auto da ga provozam. Autić(1100 kubika) je upravljiv u vožnji, ništa ne škripi, ne lupka, vuče ko blesav, koči dobro. Meni osmeh na licu, već sam prelomio i rešio da ga kupim. Posle pogađanja sa prodavcem koji ne želi da spusti cenu ni malo, ipak pristajem na cenu iz oglasa jer je auto stvarno dobar. Vlasnik je nabavio novi auto(onaj drugi parkirani ispred kuće), a ovaj vozi njegov brat, kod njega je saobraćajna, pa opet moramo jedno tridesetak kilometara po saobraćajnu i da vidimo kako da završimo posao(notar, ugovor, isplata...). Vraćamo se nazad, momci nas pozivaju da uđemo u kuću i tu me umalo nije strefio šlog. U delu dvorišta koji ne gleda na ulicu(koji se ne vidi sa ulice) parkirano, bolje reći razbacano desetak polovnjaka u stanju od očajnog do srednje žalosnog. Kažem sebi, pristao si, nema nazad, uostalom auto je ok, kakve veze ima ono što sada vidiš. Neko moje razmišljanje je uvek bilo da provera dokumenata i podataka o vlasniku i vozilu ide tek na kraju. Ubuduće će takođe biti na kraju, ali pre pogađanja i dogovora, odnosno pristajanja na kupovinu. Pošto se već smrkava predlažem da proverimo podatke što pre, dok se još vidi. Tu me dočeka hladan tuš. Otvaramo gepek i podižemo prostirku da pročitamo broj šasije. Broj je tačkasto utisnut u lim ispod prostirke na gepeku, prve cifre se vide dobro, ali poslednje četiri slabo, skoro uopšte se ne vide. Gledamo sva četvorica, upoređujemo, slaže se sve, ali poslednje četiri cifre se jedva vide. "Momci, žao mi je, ali od posla nema ništa" kažem, na šta oni vrlo pomirljivo reaguju, čak se i izvinjavaju. Pozdravljamo se fino i kulturno, kao da smo obavili posao, a nismo.
Nisam napravio posao, čak se može reći da sam izgubio 12 sati života u uzaludnoj potrazi, ali s druge strane sam izbliza osetio i video tržište, na šta to liči i kako izgleda. Imao sam utisak da znam šta me čeka, ali je ispalo da su sve one loše strane ipak toliko izražene, da se mora otvoriti četvoro očiju pre kupovine.
Da, da ne zaboravim. Prodavci su vrlo često spremni da spuste cenu iz oglasa, čak i u samom telefonskom razgovoru iako cenu i ne pomenete. Na licu mesta to može da ide i preko 20% bez da date bilo kakvu ponudu, samo ako vide da ste ozbiljan kupac.
[Ovu poruku je menjao Bradzorf012 dana 15.05.2017. u 03:10 GMT+1]
|