Pričam o ludaku koji se ispruži preko naslona i ludački nagazi što jače i brže može na končincu, a ručnu vuče kao da želi da je otkine.
To niti je test izdržljivosti kočionig sistema niti bilo šta drugo.
Koliko znam, na tehničkom se gleda i brzina reagovanja kočnica (koliko brzo raste sila kočenja), a sa tim su mnogi automobili imali problema, jer se u sistemu vremenom stvore mehurići pa sila kočenja sporije raste nego što bi trebalo (naravno, kad tih mehurića ima previše, kočenje postaje nesigurno i odziv je usporen, tako da svakako treba posetiti majstora, i zbog sebe i zbog drugih, a najsigurnije je periodično raditi odrzračivanje i promeniti kočionu tečnost), pa da bi im svi prošli na tehničkom, čovek se iživljava i na automobilima na kojima kočnice rade normalno kao što treba.
I ispitivanje spona i drugih delova trapa štanglama neću ni da pominjem. Ako nemaju adekvatnu opremu za to, ne treba ni da ispituju.
Pre neku sedmicu kad su bile one nenormalne kiše, neko je uklonio rešetku sa slivnika za kišnicu na ulici i čovek je otkinuo ceo prednji levi točak (desnim krajem išao trotoarom zbog dubine vode), tako da su veći problem takve stvari i rupe na putevima.
Meni je majstor lepo rekao da kugle ne menja ako imaju jedva primetan luft, jer su on koje imaju da se kupe očajnog kvaliteta i da posle 2-3 meseca dobiju više lufra nego fabričke posle 300k kilometara po našim putevima.
Država prvo te stvari treba da uredi, tj. da se ne prodaje đubre od rezervnih delova, ali sa druge strane uvoznici i prodavci delova imaju opravdanje da su putevi loši.
Na kraju, jedino rešenje da vas održavanje auta ne košta papreno je ili da država sredi puteve ili da promenimo državu.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.