Od toliko suza srce više ne može da diše, ravni su mi drumovi i staze, mojoj sreći ne prilaze. I više ne znam šta je bilo,
i više ne znam ni šta sam to hteo, bio sam biven i ja sam prebijao, ali sad je na druge došao red.
I ne znam da li pišem ili plačem, do definiciji sasvim sam lud,
nije mi važno što mene ne mogu da shvate, neka shvate bar ovo što pišem.
Došao je život i na moja vrata, došla neka druga, nepoznata i strana, uzalud mi se vere oko vrata, uzalud se borim za dan.
Samo jedan dan i ništa više, da ponovo vidim te oči snene, samo jedan tren pa da u snu pišem, sve se srušilo za rad nje.