Dakle, kad američki oficir hvali Putina, to je super, to je primer i dokaz da je Putin primer kako treba da se vodi država, a kad neko drugi kritikuje Putina i njegovo ponašanje, onda je to propaganda, pro-natovsko botovanje, takvi su zadojeni otrovnom propagandom nekih nikogovića?
Radi se o tome da danas Putin radi ono što je nekada radio Staljin, samo na malo drugačiji način, a to šta je radio Staljin i koje su posledice saznali smo tek decenijama nakon njegove smrti. I za Putina ćemo saznati ko zna kada, kao i za rat u Ukrajini. A saznaćemo i za amere i njihovu ulogu u Ukrajini, nije da njih nešto branim, ali tamo može svako da iznese mišljenje, pa i ti koje ti citiraš, a da vidimo iz Rusije neko drugačije mišljenje od zvanične politike?
Kad pričamo o Rusiji kao državi ili bolje reći teritoriji, kao i o ruskom i drugim narodima koji tamo žive, to je neka druga priča, kad bih mogao da biram ko će da nam budu komšije, svakako bih pre izabrao njih nego recimo bugare (ne zaboravimo zločine koje su činili nad nama u više ratova), međutim dok imaju takvu vlast kakvu imaju, daleko im lepa kuća.
Ono na šta se stalno osvrćem je SISTEM. U SAD, UK, Norveškoj, Francuskoj, Dnaskoj mogu da izađem na TV i da kritikujem političare na vlasti, a hajde u Rusiji da čak i neki ugledni akademik izađe i kaže da Putin nije trebao da pokreće rat u Ukrajini i da je moglo drugačije (recimo preko Turske da blokira ulazak Ukrajine u NATO) - bio bi pohvaljen, ne bi završio u zatvoru?
Rusija je došla u ovu situaciju upravo zbog Putinove politike, odnosno SISTEMA koji je počeo da pravi odmah po dolasku na vlast sklanjanjem svih koji ne misle kao on, a okružio se drugarima iz KGB. On da je jaka LIČNOST kao što neki ovde insinuiraju, ne bi nikada nametao jednoumlje i diktaturu niti bi uklanjao one koji misle drugačije. To je uvek odlika slabića i onih koji su intelektualno inferiorni, pa ne mogu da se izbore snagom argumenata, nego nameću strahovladu.
Druga je priča da li bi tamo mogao da se napravi drugačiji sistem u kome se ne bi funkcija zlouportebljavala i gde ne bi bilo korupcije, vidimo kako je prošao navodni pokušaj toga 2000. godine u Srbiji.
I da nije vođena takva politika od strane Moskve već 25 godina, ne bi bilo problema ni 2013-2014. godine, ne bi iz Moskve pritiskali Janukoviča da blokira zakon o početku procesa pridruživanja EU koji je izglasala ukrajinska skupština (KO je onda u stvari tu pokušao da izvrši puč), ne bi iz Moskve naoružali i podbunili separatiste u Donbasu, pa ne bi bilo ni sadašnjeg rata.
Na kraju krajeva, baltičke zemlje su ušle u EU i NATO i ne vidim kakav je to problem predstavljalo za Rusiju, sa druge strane i Turska je u NATO, pa kako je to problem za Rusiju?
Ta priča da će NATO da napadne Rusiju, da neko hoće da im otme rudna bogatstva, to je samo pričica za unutrašnje potrebe, da se narod drži u strahu kako bi se elita lakše održala na vlasti.
Sa druge strane, kad pričamo o Zapadu, kritičari uvek potežu SAD, iako one nisu nikakav reper demokratije, posebno u međunarodnim odnosima - samo dva karakteristična primera: Ekvatorijalna Gvineja i Sirija.
Zašto predsednik Ekvatorijalne Gvineje nije diktator koga pod hitno treba skloniti da građanima te zemlje svane i da počnu da žive normalno, a u Siriji je to moralo da se uradi iako su tamo obični građani živeli bolje nego u SAD?
To je pitanje koje novinari treba stalno da postavljaju američkim zvaničnicima, na svakoj konferenciji za novinare kad krenu da pričaju bajke o demokratiji, ali očigledno ni novinarstvo nije ono što je nekad bilo, mada su im ta pitanja postavljana i ti novinari nisu završili u zatvoru kao što bi završili u Rusiji kad bi postavili predstavnicima vlasti neko neprijatno pitanje.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.