nije predsednik, nego potpredsednik "vlade u izbeglistvu" (ma sta god to znacilo), koji sa te pozicije, kao najveci srpski intelektualac svih vremena koji je hodao planetom zemljom, u novembru mesecu 1941. godine, bez znanja predsednika, salje dvojicu svojih oficira od poverenja u jugoslaviju sa naredjenjem djeneralu drazi da tzv. jugoslovenska vojska u otadzbini okrene nisane svojih cevi za 180 stepeni i da ima smatrati da im od sada vise nisu neprijatelji ovi sa kukastim krstovima na zastavama koji su im okupirali zemlju i od kojih su oni morali da begaju u izbeglistvo u london, vec da su im od sada to saveznici i prijatelji, a zli partizani, sa kojima je do tada tzv. jvo imala i zajednicke akcije protiv nemaca, od sada imaju postati najzakletiji neprijatelji.
tako od novembra 1941. pa do kraja WWII 1945. tzv. jugoslovenska vojska u otadzbini i njen djeneral, "prvi gerilac u porobljenoj evropi", ne ispalise ni jednog metka na ove sto im okupirase drzavu, i tako najveci srpski intelektualac otvori vrata teskom i krvavom gradjanskom ratu, te ga zli "ko(mu)njisticki revolucionarni sudovi" osudise u odsustvu ni krivog, ni duznog na pravdi boga, je li.
.... no nema veze, evo sada kada smo se ratosiljali zlih "ko(mu)njista" i uspostavili slobodu i demokratiju, rehabilitovali smo u skupstini tog najveceg srpskog intelektualca i on opet zauzima casno mesto u istoriji srbije, sada ponosne, postovane i ugledne drzave.