Pa kada bi zabranii ulaz motornih vozila u krug dvojke, zacas bi se sredilo. Ne ocekuju se kvalitetno savladjivanje relacija od 15-ak km biciklom, ali po svom naselju bi svako mogao uspesno da se vozika. Ipak je mali procenat onih koji zive na grebenima i nizbrdicama.
Kada se posmatra potreba vozikanja Beogradom, ispada da je voznja postala samo primitivna navika. Nema ustede u vremenu, uvecana je potrosnja goriva, dodatne cifre za parkiranje, uz besomucno kruzenje u potrazi za slobodnim parkingom...
Uzgred, javni prevoz solidno funkcionise, iz nekih delova grada se moze i vozom stici do centra(Vuka), postoje konforniji prevozi sa minibusima...uz malo pesacenja, ali bas malo, moze se stici iz Batajnice za 40-ak minuta, kolima za sat..
Voznja bicikla na Novom Beogradu je sasvim korektna. Ravnica. Nagib na B. kosi je podnosljiv. Postoji 50km biciklistickih staza(i to najboljeg kvaliteta, placene su nenormalno

). Bez kontakta sa vozilima, mada solidan broj biciklista vise voli da budu okupani i da se guraju sa kolima.
I uz takve uslove, koji su daleko od savrsenih, ali su dovoljni za neki pocetak promene mentaliteta...nema puno pomoci.
Mentalitet je zakovan na primitivizmu, sepurenju, ljudima je najvaznije, da "sve sto valja kod njih, drugi su im napravili".
Optereceni su "moranjem"(izriciti izraz "must"), nekim malogradjanskim unutrasnjim obavezama, stidom od sebe i realnog statusa, golje zele da se pokazu i prikazu kao holivudske zvezde, ili bar kao japiji sa Vol strita.
Zele da su u trendu, u saobracaju sa sva cetiri tocka(nema veze sto su, cesto, sva cetiri razlicita), da cunjaju i "sto vise predju", budu na desetak mesta dnevno, jedan je zivot

, bez ikakve organizacije i reda. Mozda se nahvata neka kombinacija
I zato je, verovatno(ne zelim da tvrdim) utopija.
Poz