Citat:
ventura: A šta se dešava sa pametnjakovićima koji sve to tako lepo prođu, i nakon što im isključe struju, oni lepo otvore sanduče na banderi i opet se sami priključe?
Nemam pojma, nikad nisam cuo da je takvo nesto ovdje nekom palo na pamet.
Vjerovatno iz nekih razloga koji su se desili prije mog dolaska, a koji su na neki nacin povezani sa pojmom
funkcionalne drzave, a ne
prividne drzave.
Pretpostavljam da takvo nesto potpada pod krivicno djelo koje je zaista kaznjivo i u praksi, a ne samo na papiru, pa zbog toga.
Ovdje samo vrlo velike ribe mogu sebi da priuste da probaju da plivaju protivu zakona, a i to uz vrlo velike licne rizike i potencijalno ogromne troskove.
Obicni ljudi, sto se tice mimozakonskih hobija, mogu da se zanimaju nekakvim izbjegavanjem sitnijih obaveza, npr. da nesto sitno ne plate, ili da nesto ne prijave (rad na crno, stvarne prihode, TV prijemnik...) i da se vade na zaboravnost, neznanje i sl. opstepoznate izgovore.. to mu vise dodju kao neke
pasivne nezakonite aktivnosti. Kad ih uhvate, platice troskove, eventalno neku dodatnu kaznu dovoljnu da ga destimulise da sa time nastavi (recimo, kazna za neprijavljivanje TV-a moze biti i par hiljada evra). Medjutim, samovoljno prikljucenje na mrezu je vec nesto sto je
aktivno, svjesno, namjerno, kradja s predumisljajem, gradjanski izrazito neprimjereno
ponasanje... a to se ne tolerise bez obzira na materijalnu vrednost stete. Tad te odrape tako da godinama kasnije dobijas napad povracanja kad spontano pomislis na ponavljanje istog ili slicnog djela.
Sa druge strane, u Srbiji se sa takvima vjerovatno nista ne desava.
Pricao sam nekad ranije detaljnije na nekoj temi (ne sjecam se tacno na kojoj) o mom komsiji (u Srbiji) koji
nista ne placa vec godinama.
Svako malo ga iskljucuju sa struje i vode, ali se on sam za 10 minuta prikljuci.
To je neka redovna situacija koja u mom komsiluku vec sluzi za opstepoznatu sprdnju i njemu, i nama i vlastima.
Ovi ga valjda po sluzbenoj duznosti dolaze iskljucivati iako znaju da ce se odmah sam prikljuciti, ali
"propisi su propisi, nema tu vrdanja", kad je stigao nalog za iskljucenje, ima da se iskljucuje, bez obzira na sveosptu sprdnju i besmislenost svega toga.
Pare svih nas ostalih glupih se dakle trose da se placaju dva radnika da se dokotrljaju iz ko zna kojeg dijela grada do naseg naselja, iskljuce struju redovnom neplatisi, koju on prikljuci za 10 minuta i nikom nista do sledeceg nekog puta (obicno je to mjesec-dva, pa su u poslednjih 5-6 godina to radili 30-40 puta...). A isto toliko puta i vodu.
Sad kad se izracuna koliko je to potrosenih radnih sati za dva radnika elektrodistribucije i dva radnika vodovoda i koliko je to benzina za njihovo vozikanje - sasvim je jasno da je sa finansijskog stanovista najbolje da nikog ne iskljucuju i da povodom neplatisa ne rade nista, jer tako samo prave vece troskove, posto ionako placa samo onaj ko hoce da placa, a ko nece ne mora.
To sve ima losu stranu zbog toga sto se normalan covjek osjeca kao budala medj' budalama, ali ima i pozitivnu to sto ne moras da placas ako neces da placas.
Sav taj sistem se bazira na tome da ima ljudi kojima je lakse da se osjecaju kao budale medj' budalama nego da ne placaju svoje troskove. To su ustvari oni koji podupiru ove druge taman toliko da im gusa ostane iznad nivoa fekalija u septickoj jami u kojoj se svi nalaze i koju su takvim odnosom sami napravili. Da li sve treba pustiti niz vodu ili dalje ovako plivati u fekalijama nadajuci se da ce se to samo od sebe nekako rjesiti - to je vec istorijsko/filozofsko pitanje na koje samo vreme moze dati odgovor. Ja sam izrazito skeptican u pogledu pozitivnog ishoda i u ovakvim situacijama vise nade polazem (ako se uopste necemu i nadam) u nekakve kuke, motike, giljotine... i slicne naprave nego u civilizacijska rjesenja, jer kuke i motike imamo na svakom cosku u neogranicenim kolicinama, dok smo sa druge strane u velikom deficitu sto se tice kadra potrebnog za civilizacijska rjesenja. "Nemamo kvorum", sto bi se reklo u skupstinskom zargonu, iliti "nemamo zainteresovanih okupatora" kako bi se reklo u vojnickom zargonu. Prepusteni smo sami sebi, a to je s obzirom na to kakvi smo, vjerovatno i najveci problem.