Citat:
Sava:
Kada nekome hoću da objasnim šta je doneo socijalizam kažem mu da se popne na neko gradsko brdo i pogleda što dalje može i gotovo sve što vidi napravljeno je u socijalizmu.
Da, da, izgradili ... ali na ledjima dzinova - kako velikih predratnih industrijalaca, tako i malih preduzetnika i zanatlija. Hej, cak su ljudima i zanatske radnje oduzimali u prvo vreme! Ok, nisu ni ti predratni bas svi bili tako fini i posteni, to je tacno. Ali bilo je ljudi koji su bili itekako casni i posteni i prosli su isto kao i mufljuzi. Da ne govorimo o jednom poznatom partizanskom komandantu, koji je bio poreklom iz porodice koja se u I svetskom ratu obogatila mesajuci pesak i brasno i prodajuci tu bljuvotinu srpskoj vojsci. Stari Beogradjani su tu porodicu zvali "oni peskari". A on posle ne samo sto je bio funkcioner, nego se i proglasio knjizevnikom-nadrealisticarem, da, da ... potrazi po Guglu o kome se radi za domaci. Njegovoj porodici ni dlaka s glavom nije falila.
Ali zato recimo, ljudima koji su radili svoj posao za vreme rata jeste. Mnogi profesori univerziteta su streljani, njihove porodice su drzali zatocene ili ih maltretirali, ucenjivali udovice da se odricu pokojnih muzeva preko novina. Vencani kum mog dede je imao bas takvu sudbinu. Lezao je dugogodisnju robiju. Samo zato sto je predavao latinski na BU tokom rata. Inace se radilo o poznatom intelektualcu. O tome se recimo nikada nije mnogo pisalo. Bila je, doduse, cak i drama o Zanki Stokic i njenoj sudbini. Ali Zanka je bila samo jedna. I nije spadala u intelektualce. O sudbini intelektualaca u Titovom rezimu se malo govorilo.
Citat:
Da ne pominjem stanove u kojima većina forumaša živi i koji su dobijeni u vreme socijalizna i kasnije u vreme lažnog neokapitalizma otkupljeni za bagatelu.
Te stanove su ljudi dobijali vrlo tesko. Liste cekanja su bile ogromne. Moji su se gurali u sustanarskom stanu, s drugom porodicom koju su im komunisti ubacili po kazni. U stanu koji je moja prababa kupila 1939. Tu porodicu su uspeli da isele 2 nedelje pre mog rodjenja. Ne pitajte kako! Za sve to vreme svima su od plata oduzimani doprinosi za stambeni fond. I onima koji su bili na listi za stanove i onima koji nisu. I sustanarima. I podstanarima. Svima. Je li to bilo er?! Tako da su ti stanovi prodati po veoma realnim, trzisnim vrednostima. Mnogi su svoje stanove i preplatili.
Citat:
Da ne pominjem industriju koja je radila recimo za Boeing, Aerospatiale, MIN, Krušik, 14. oktobar... celu stranu bih ispisao sa takvim firmama. Da ne pominjem poljoprivredu, pa samo PKB je mogao da hrani celu Srbiju! Javni dug cele Jugoslavije je bio 20 milijardi dolara, a danas samo Srbije 30 milijardi evra. I sve je to socijalizam postigao za 35 godina vladavine.
Ja pamtim, nazalost, neke mnogo tamnije strane te "slavne" ekonomije. Pazi, decembar 1978, dobro pamtim tu godinu, dosla Nova 1979, a moja majka kaze: "Eto, Novu godinu docekasmo, a ne znam ni koliko ce nam trajati ove zalihe kafe". Da, odjednom je nestala - KAFA. Zasto kafa?! Misterija koja mi do danas nije jasna. I benzin. Secam se nekog sistema par-nepar - parnim danima u nedelji su vozili oni kojima se registarski broj zavrsavao parnim brojem i obrnuto. Pa sledece nedelje obrnu stvar. Pa onda restrikcije struje - to je bilo 1980 i neke. Podelili grad u grupe - prva grupa nece imati struju ponedeljkom, druga utorkom, treca sredom ... Onda dodje leto - pa restrikcije za vodu. Opet grupe. Opet vode nece biti tu i tu. Pa onda neki bonovi - secam se nekih zutih bonova za kafu, ulje i deterdzent. Pa onda neki mleveni jecam koji su prodavali kao kafu. Pa nekakve secerne table kao zamena za cokolade. A onda dosla 1985, kada je ona babetina rekla "vrag je odneo šalu, mi smo pukli" ... za to vreme, sve cega se secam, od ranog detinjstva (70-te) do odlaska iz Srbije (1999) su bili nekakvi redovi. Stalno stajanje u nekim redovima.
I je li to bila ta uspesna ekonomija i privreda?!
Da ne govorimo o lopovluku drustvene imovine koji je vec pocetkom 80-ih bio normalna pojava. Jer zaboga - sto je drustveno to je svacije. I nicije. I gle cuda - niko za to nije odgovarao.
A kada cujem neke urbane legende i mitove o tome kako se svakog vikenda islo na kafu u Dubrovnik avionom, dodje mi da povracam. Ja ne pamtim da smo mi ikada isli avionom na nekakvu kafu, niti znam da je to bilo ko od meni tada bliskih ljudi radio. Znam samo da smo leteli jednom godisnje - na letovanje na Jadran. I za to smo jedva skupljali pare.
Manite se vise tog socijalizma. Ako vam je do socijalizma, idite na Kubu ili u Severnu Koreju, kada ga toliko volite! Tito je mrtav vec 40 godina. Opasuljite se vec jednom i pocnite da radite nesto!