Kasno sam otkrio ovaj forum i ovu temu, prodjose vec dve zime
Elem, vidim da ima dosta raznih problema sa kotlovima i dimnjacima i lozenjem i svim i svacim, pa cu da iznesem svoje iskustvo, mozda nekome pomogne... Nabrojacu taksativno, lakse se prati...
Kotao: Viadrus U22, 25-29 kW u zavisnosti od goriva
Radijatori: aluminijumski, italijanski Global Wox
Instalacije: bakarne cevi od 15mm do 25 mm
Dimnjak: Schiedel 180 mm, do izlaza iz kotla do vrha dimnjaka priblizno 7,5 metara
Kuca: dva nivoa, oko 100 kvadrata, ali nezgodan prostor za grejanje (stepeniste bez radijatora, nema vrata koja odvajaju prizemlje i potkrovlje, potkrovlje veliki prostor iz manje-vise jednog dela, termoizolovana vrlo dobro, drvena stolarija
Zbunilo me sve ono sto sam procitao o problemima sa postizanjem temperature u kotlu, jer nikad nisam imao taj problem, oviom kotlom sam potpuno odusevljen. Osnovno gorivo mi je drveni ugalj (popularni Vreoci), a za potpaljivanje koristim uglavnom bukovinu, mada i granje od orezivanja vocnjaka jako dobro posluzi, dok se ne potrosi
Za ovih mojih stotinjak kvadrata potrosim po sezoni 5 tona uglja i 5 metara drva, posto samo drva lozim na pocetku i na kraju sezone, a tokom zime iskljucivo ugalj. U zavisnosti od spoljnih uslova (pre svega temperature, ali i vetra koji ima strasnu ulogu, ne zbog osecaja da je hladnije nego sto jeste, nego zato sto napravi ludacki jaku promaju kroz dimnjak bez obzira na zatvorene klapne) lozim od dva do cetiri puta dnevno, uglanom se svede na tri:
Jutro: obicno me saceka gomila zara od prethodne noci i temperatura vode oko 40 stepeni, ocistim pepeo, nabacim 4-5 komada drveta (sitnijih, recimo da od jedne oblice napravim desetak) ako treba, sacekam koji minut da se to razgori i natrpam ugalj do maximuma, sto znaci
do donje ivice gornjih vrata. Zatvorim vrata, klapnu na izlazu iz kotla zatvorim skoro do kraja (oko 1 cm one sipke za klapnu ostane pozadi "neuvucen") i regulatorom promaje podesim temperaturu na temperaturu izmedju 50 i 60 celzijusa. To podesavanje zavisi od spoljne temperature, kad su bili oni zestoki minusi prethodnih zima bilo mi je i vise nego dovoljno da izlazna temperatura iz kotla bude 60 stepeni.
Tokom dana, ako ovo izgori, dodam po potrebi, ali ne trpam do vrha nego ocenim kolicinu uglja tako da taman do veceri izgori da mogu uvece da natrpam do vrha.
Vece: obicno nema potrebe da stavljam drva jer je za potpaljivanje uglja dovoljna i malo veca kolicina zara, ubacim malo samo da se razgori, i kad se razgori opet napunim do vrha, zatvorim klapnu i temperaturu na regulatoru promaje spustim na izmedju 30 i 40 stepeni. Ujutro me sacekaju topli radijatori i ono sto sam napisao u jutarnjem lozenju.
E sad, ja trosim minimum 25 kg uglja dnevno, ali je to 24h rad kotla, jer je tako i najisplativije. Po vecim hladnocama i kad se kosava zaleti mi ode 75 kg na dva dana (kante u kojima ga donosim u kotlarnicu primaju po 25 kg, to mi je mera). Tih 5 tona zauzima prostor priblizno 2x3x2 metra, sto moze da predstavlja problem onom ko nema gde to da smesti. Pepeo - stvar navike, ja izmedju lozenja svaka tri-cetiri sata i vece kolicine pepela ali uz lozenje dva-tri puta u toku 24 sata biram ovo drugo.
Sto se tice smole i katrana u viadrus kotlovima - to je u pocetnim danima i nedeljama koriscenja normalna pojava, dok sve ne obgori, pogotovo ako se loze samo drva, a i tokom kasnijeg koriscenja i lozenja iskljucivo drva ce uvek biti katrana, posto je kotao prilicno ekonomican, i ne trazi gorenje nekim jakim plamenom, a temperatura destilacije katrana iz drveta je negde oko 50 stepeni cini mi se... Znaci - zatvoreni krug. Sa ugljem nema tih problema toliko, ja kad hocu da ocistim kotao iznutra nalozim samo drva i ostavim klapnu dosta otvorenu, da sve sto se nahvata po zidovima izgori. 10 minuta i gotovo.
Dalje - moje iskustvo i savet majstora i prodavaca - onaj termoprekidac za pumpu nije bas najsrecnije resenje, u odredjenim situacijama moze da dosta smanji radni vek pumpe, stalno ju ukljucuje i iskljucuje, i stalno u kotao ulazi voda koja je mnogo vise rashladjena nego sto bi bila da pumpa neprekidno radi, sto opet dovodi do toga da regulator promaje drzi klapnu malo vise otvorenu nego sto bi bilo da pumpa stalno radi, sto opet dovodi do brzeg sagorevanja i naravno vece potrosnje.
Sledece - ugalj. Moje iskustvo, i savet majstora koji mi je radio grejanje, i koji koristi isti taj ugalj (suseni vreoci): sve sto nije cist drveni ugalj (vreoci se zovu suseni zato sto ih peru od svih necistoca i zatim suse) ostavlja u kotlu naslage sljake (neko je spomenuo to ranije, cini mi se) koje se tesko ciste, i monu da stvore problem jer mogu da dovedu do blokiranja vazdusnih puteva u kotlu (vazduh ne moze da ulazi odozdo, kroz proreze u dnu kotla). Nakon vreoca u kotlu ostane samo pepeo, i nista vise. Pepeo je po krupnoci otprilike kao kuhinjska so, mozda malo krupniji, a loziste ostaje potpuno cisto.
Dimnjak - osim potrebne razlike u pritisku, odnosno visine koja je data u tehnickoj specifikaciji za svaki kotao, i polozaj dimnjaka na krovu, pre svega u odnosu na sleme, je jako znacajan. Zbog strujanja vazduha preko krova vrh dimnjaka bi trebalo da se nalazi na bar pola metra iznad slemena ukoliko prolazi kroz sleme, ili da se nalazi unutra ugla od 10 stepeni prema dole u odnosu na horizontalu kroz sleme (nadam se da je jasno, crtacu ako treba).
Pozdrav!