Citat:
cozi:
Sta bi vi (ti) radili da kada zavrsite tu elektranu drzava kaze previse vi proizvodite struje, nema subvencija po kilovatu za vas, i da li ste uopste predvideli rizik da vam drzava ukine subvencije, tj. da li bi imalo smisla graditi elektranu bez subvencija?
Bez subvencionisanih feedin tarifa apsolutno ne bi bilo isplativo izgraditi bilo kakvu elektranu vezanu za obnovljive izvore energije. E sada, da nam ukinu feedin tarifu, to ne mogu jer se država na to obavezala ugovorima, i naša situacija je poprilično različita od one gde seljaci svake godine dobiju nešto ali nemaju pojma šta će dobiti i koliko... Dakle oni nemaju papirologiju kao mi (a da se ne lažemo, ni izbliza tolike investicije, jer ovde se priča o osmocifrenim sumama u evrima). Da se kojim slučajem desi da se feedin tarife ukinu to bi svakako bila katastrofa, i nisam siguran ni da li bi uspeli da pokrijemo čak i troškove čiste proizvodnje struje sa tim, a kamoli i ostale bankarske obaveze sa 'tržišnom' cenom struje u Srbiji (koja je inače, takođe debelo subvencionisana, nije ni blizu tržišne i kakva bi ona trebala da bude).. Međutim u tom slučaju bi sasvim sigurno gledali da izvozimo tu struju, u tom slučaju ne bi zarađivali koliko od trenutnih feedin tarifa, ali bi mogli da pokrijemo troškove proizvodnje i otplate kredita.. Naravno, sasvim je sigurno da ukoliko je samo to opcija, nikada se ne bi odlučili na to, kao uostalom nijedna druga elektrana OIE, jer pored troškova proizvodnje, otplate kredita, mora investitor nešto i da zaradi.
Citat:
cozi:
Od poljoprivrede se moze lepo ziveti jedino ako se uloze stotine hiljada ili milioni evra, a ko ima taj novac ili ima osnov da dobije kredit na toliku sumu, on moze ziveti lepo i nevezano za poljoprivredu.
Gledaj ovako, za milion evra možeš kupiti kompletnu mehanizaciju sa kojom radiš 500-1000 hektara zemljišta. Za to ti treba nekih 100.000 evra u kešu za kupovinu mehanizacije (ostalo te prate banke, i raznorazne državne institucije), a za zakup 500 hektara ti treba još 75.000 evra, ma da to verovatno možeš i da izvrdaš pa da opštini platiš nakon žetve... Za ostatak, imaš opcije kupovine na odloženo plaćanje, dealove da proizvodiš u zamenu za materijal, ili na kraju krajeva da uzmeš kredit od banke i za to (kad već imaš sve ostalo, nema nikakvih problema da ti daju kredit za repromaterijal).
Da li je 100.000 evra problem za gomilu seljaka? Nije, a kao i što se vidi po njihovoj mehanizaciji, imanjima, stanovima po Novoma Sadu/Beogradu, oni te pare imaju.. Problem je ta neukost kao što sam već rekao, i politika države koja im dozvoljava da bez obzira na količinu zemljišta, seljaci žive jednakim standardnom. Dakle nije bitno da li neko ima 3, 30 ili 300 hektara, on očekuje od države da može lepo živeti sa tim i izdržavati porodicu, i ne zanima ga ništa drugo.. Da to nije slučaj, onda bi bio prisiljen da razmišlja kako ipak može da radi tržišno.
Citat:
cozi:
Da vam nije poljoprivredna proizvodnja u funkciji elektrane, kojom granom i kojom proizvodnjom bi se bavili?
Koliko bi mogli (mogao) da izdrzis lose godine (susa, kisa, poplave, grad, promene cena stoke i sl...) bez pomoci drzave?
Pa ako si primetio da pročitaš, mi smo odmah kupili 400 hektara pod sistemom za navodnjavanje upravo zbog toga da ne bi mnogo rizikovali sa sušom, jer na taj način uvek imamo deo koji nije pod rizikom od suše, i jedan deo koji jeste, pa je sveukupan rizik dosta manji. Poplave, grad i ostale elementarne nepogode su rešene putem osiguravajućeg društva, i to za neku smešnu sumu, ako me sećanje ne vara cena je negde tipa 50-tak evra po hektaru, ili možda čak i nešto manje...
Da nije bilo ove elektrane verovatno se ne bi ni zanimao poljoprivrednom proizvodnjom, iz prostog razloga što nikada nisam imao dodira sa time... Ne bi se ni zanimao sa tim da je bilo seljaka koji su bili zadovoljni sa 300-500 evra čiste zarade po hektaru, ali kako se ispostavilo oni jednostavno neće da rade za tu 'siću'... Međutim ja kad stavim računicu na papir, ispade da sa tih 300-500 evra po hektaru pokriješ sve troškove, otplatiš kredite i još ti i ostane lepa zarada... Našeg seljaka mnogo više zanima da jednom u pet godina uzme 1500-2000 evra na kukuruzu (kao što je bilo prošle godine), ostalih godina se ili provuče tek toliko da pokrije troškove ili bude čak i u minusu (tada blokira prvu ulicu i država mu doplati koliko mu fali), ulaže apsolutno minimume i ne obezbeđuje se na bilo koji način, i ne odgovara mu dugoročan ugovor na 12 godina, gde će pokriti sve svoje troškove i da mu ostane 300 evra čiste zarade. Špekulacija je mnogo zanimljivija od konstantnog prihoda, samo što oni za sve ove decenije nisu ukapirali da baš i ne špekulišu nešto najbolje...