Citat:
Samo što manjine u Vojvodini nisu pridošlice. Njihovi preci nisu birali da će živeti u Srbiji već se to istorijski tako desilo. Ako ja odem u Nemačku onda ću prihvatiti njihova pravila zato što želim da me prihvate u njihov klub. Ali ako klub dođe do mene i kaže ti sad pripadaš nama, moraš da radiš to i to ti to, onda ne mora da znači da ću ja to i prihvatiti.
Da, da a Srbi moraju da poštuju sve... Kako da ne? Da li ti je uopšte poznata istorija? Da li znaš šta je nekada sve bilo pod Srbijom?
Istina je da je Vovodina relativno nov deo Srbije, tek posle prvog svetskog rata - nešto su i nama kao pripadnicima pobedničke alijanse morali da dodele a ne samo da oduzmu. Vojvodina jeste žitnica i plodna, čak ima i nešto nafte i gasa, ali... to je teritorija gde je bar sto godina unazad (gledajući 1918) bilo pretežno srpskog stanovništva tu doseljenog, negde najbliže svojoj matici za vreme osmajlija. Ali, takođe, da se ne ljute komšije Rumuni, Srbi su tada bili većinsko stanovništvo u celoj panonskoj niziji, znači sve do Budimpešte u Mađarskoj i Temišvara u Rumuniji. Čak i danas pogranična mesta u Rumuniji su sa većinskim srpskim pravoslavnim stanovništvom koje još uvek odlično govori srpski jezik.
Za uzvrat, stvorena je "kvazi" država Albanija koja sada je dovoljno ojačala da indirektno pravi problema na Balkanu a počinje i šire (hehe, stigoše im miroljubljivi Albanci i u London i u Njujork - pitanje dana kada će početi da ih tamane kao svoje nekadašnje štićenike Talibane). Albanci jesu oduvek živeli na tim prostorima ali rastureni i razjedinjeni po sukobljenim plemenima i pod zastavom drugih država. Čiji su bili Skadar i Drač? - Srpski, Srbija je kontrolisala otranska vrata i time morski prilaz balkanskom poluostrvu i jugoistočnoj evropi (drugi prilaz preko Bosfora i Dardanela ostao je Turcima koji tada nisu bili zanemarljiva sila sa kojoj se moglo tek tako.
I nije samo Srbija time oštećena: oštećena je i Makedonija i Grčka pa i Crna Gora.
Vraćam se na čuvenu Britaniju: Baš su nešto se potrudili da se uklope u osvojene teritorije i da ih maksimalno ispoštuju a pogotovo u svom neposrednom komšiluku Velsu i Škotskoj. Agresori, kroz istoriju, učili su jezik potčinjenih samo da bi znali šta ovi pričaju i da bi ih bolje i uspešnije kontrolisali a ne da bi mogli da vode razgovore uz kaficu.
Vojvodina je sastavni deo Srbije. U Srbiji je službeni jezik SRPSKI. I to je jezik koji bi jedino trebao da se koristi u državne svrhe. Da li treba očekivati da poslodavac u Kragujevcu prihvati kao verodostojan dokument izdat na Mađarskom jeziku? Da plaća sudske tumače? Ili taj isti dokument treba da bude na srpskom jeziku kako bi bio razumljiv u celoj Srbiji? Da li španci u Americi dobijaju dokumenta na španskom ili na engleskom jeziku? (i njih tamo ima proporcionalno isto koliko Mađara u Srbiji).
Citat:
Ne slažem se, privatne firme ne moraju da imaju srpski za zvaničan jezik, kao primer imaš IBM, Google, Microsoft, tamo je jezik engleski bez obzira u kojoj se zemlji nalaze. U firmi u kojoj ja trenutno radim je isto tako engleski zvanični jezik, dokumenta i formalna komunikacija se vrši na engleskom, imamo radnike koji ne govore slovenački itd.
Ma možete vi u firmi da komunicirate i marsovskim jezikom, ali kada je u pitanju vaša komunikacija sa državnim jezikom ona mora biti na jeziku države u kojoj se nalazite. Ako to važi za sve, važi i za ovu Srbiju koju svi nešto uče i koja još uvek ima budala koje dozvoljavaju da im se drugi mešaju tamo gde nikako ne bi trebalo i u oblastima gde se prave neopravdano veliki zločini i gde se na drugim stranama okreću leđa, zatvaraju oči i zapušuju uši.
Kao primer naveo si velike internacionalne firme sa sedište u Americi, gde je službeni jezik engleski i koji je od centrale odabran kao zvanični jezik ispostava ma gde se nalazile ali ne verujem da je zaposlenima zabranjeno da međusobno komuniciraju na maternjem jeziku: logično je da finalni proizvodi budu primarno na engleskom jeziku kao i da se komunikacija između ispostava obavlja na engleskoj jeziku (sem ako njima nije drugačije lakše) jer je uslov za zapošljavanje engleski jezik, ali isto tako logično je i ispravno da ispostava komunikaciju sa državnim organima obavlja na službenom jeziku države na čijoj se teritoriji nalazi, tj gde je registrovana.
Citat:
Nekada je to tako bilo i u Vojvodini ali danas više ne možeš da dobiješ dokumente na manjinskom jeziku. Tako da su manjine imale više prava u ex-Yu nego danas i to treba da se priznaje.
Ne poznajem nikog od nacionalnih manjina iz Vojvodine tako da ovo ne mogu ni da potvrdim ni da osporim. Ali, čisto sumnjam da ne mogu, pogotov sada kada Vojvodina dobija sve više samostalnosti. Uostalom, šta će im dokumenta na maternjem jeziku: Da ih urame? Taj dokument bi im bio samo koristan u Subotici, Somboru ali već u Vršcu, Pančevu, pa čak i u Novom Sadu ne bi im bio od neke koristi.
Citat:
Ja bi išao dalje od toga: u mešovitim sredinama država treba da natera sve roditelje da vode decu na časove jezika jednog drugog naroda.
Država nije u stanju da obezbedi besplatno školovanje najugroženijima a će da obezbeđuje besplatno učenje jezika nacionalnih manjina? Jer, zna se: po zakonu obavezna je osnovna škola i to poštuju svi koji mogu, ali nije obavezno znanje stranih jezika pa čak ni onih koji se uče u školi (znanje ocenjeno sa prosečnom ocenom 2 tokom školovanja nije dovoljno ni da se kaže "Dobar dan" na stranom jeziku), a jezik nacionalnih manjina jeste strani jezik.
Evo ja bih se prva upisala na kurs jezika nacionalnih manjina ali pod uslovom da to bude besplatno i ni na koji način uslovljeno u smislu neke protivusluge jer bi to trebalo da bude na dobrovoljnoj bazi.
Napravi anketu koliko bi ljudi iz tvog sopstvenog okruženja rado pristalo na tako nešto pod uslovom da bude besplatno i naravno u terminima koji neće staviti njihove poslove i/ili redovno školovanje u pitanje.
To isto važi i za decu: Obezbediti besplatne dodatne aktivnosti (sport, razne radionice, škole stranih jezika, ...) i eto pozitivnog pomaka - svako pri zdravoj pameti pre će dete poslati tamo nego ga prepustiti ulici i kompjuterskim igricama pod uslovom da im je tako nešto pristupačno (i materijalno i fizički - mislim na prevoz jer ako do tamo treba putovati par desetina km to odmah povlači znatne materijalne izdatke koje većina nema).
Citat:
Samo što manjine u Vojvodini nisu pridošlice. Njihovi preci nisu birali da će živeti u Srbiji već se to istorijski tako desilo. Ako ja odem u Nemačku onda ću prihvatiti njihova pravila zato što želim da me prihvate u njihov klub. Ali ako klub dođe do mene i kaže ti sad pripadaš nama, moraš da radiš to i to ti to, onda ne mora da znači da ću ja to i prihvatiti.
Da dam drugi primer, mnogi u Srbiji bojkotuju plaćanje TV pretplate pošto smo prisiljeni da ga plaćamo, a ne gledamo svi državnu televiziju. Sa druge strane imaš ljude koji rado plaćaju dodatno za filmske kanale na kablovskoj, zato što to žele, i imaju mogućnost da se isključe kad god im se hoće.
Grešiš. Manjine u Vojvodini nisu pridošlice, ali nisu ni bile većine. Tada su već Srbi tamo bili većina a zna se kako su dospeli tamo i čemu su služili tamo: odbegli od osmajlija, i korišćeni kao široki pogranični vojnici, kao prva odbrana Austrougarskog cartva u slučaju da osmajlije odluče da pređu Savu i Dunav i Drinu (ka Bih) a sve zbog nešto malo privilegije. Tako da, gledajući sa neke druge strane, klub jeste došao kod njih ali je došao u cilju ujedinjenja svoje dve ispostave a pri tom klubu su pripali i neki "drugi", pa prema tome ti neki drugi na službenom - zvaničnom nivou treba da primenjuju pravila kluba. Pobogu, nije Srbija okupirala Mađarsku.
Znate šta, ovo je čisto gubljenje vremena. I u budućnosti će i dalje biti krojenja granica: razjedinjenja, ujedinjenja, i tako u krug. Gubljenja starih i stvaranja novih nacionalnosti, kultura i običaja, i jezika. Menjaće se aršini ljudskosti - nekad na bolje a nekad, nažalost, na gore. Nažalost, uvek će postojati i privilegovane nacije i one neprivilegovane koje će služiti u nefer borbama između privilegovanih: Zašto ja da bacim bombu direktno na Peru kada to može da uradi moj podanik Mika i tako što će je baciti na Perinog podanika Lazu a mi ćemo ih kao tamo nešto osuđivati i praviti se ludima i usput kao slučajno zarađivati na tuđoj nesreći.
Ovoga puta u ovom delu sveta pioni su narodi sa Balkana: devedesetih prošlog veka iscenirani su sukobi između Slovenaca, Hrvata, (bosanskih) Muslimana i Srba. Trenutno je aktivno Kosovo: Srbi-Albanci, a stara žarišta se drže na uzici. Polako pokušavaju da upale jug Srbije, Sandžak i Vojvodinu. A sve zbog toga što nekom tamo, kome se može (jer su mu budale to dale) treba čist i slobodan put (u smislu da nikome ništa ne plaća niti odgovara ni za šta) i veliko nedovoljno iskorišćeno bogatstvo ruda.
Jedini spas je i da njima zaigra mečka pred vratima i da ih sruši.
Da ne bude zabune, nemam ništa protiv nacionalnih manjina kao ni protiv drugih naroda i narodnosti. Ali, ako se od mene očekuje da poštujem nacionalnu tekovinu (jezik, kulturu, običaje, veroispovest) nekog tamo Šandora, Jože, Džona, ... i od njih očekujem da poštuju mene i moje nacionalno nasleđe, odnosno nasleđe naroda kome pripadam.
Pozdrav od jedne srpkinje-crnogorke-vlajne-mađarice-nemice-rumunke, zvanično srpkinje kojoj je jedini maternji jezik srpski jer su se svi ostali asimilirali, tj izgubili kroz generacije, koja sebe smatra i vidi kao srpkinju. Prema tome, ne dirajte mi u Srbiju i Srbe.
Kada bismo pogledali kompletnu poznatu istorju seoba naroda, videli bi smo da odavno nema čistih naroda. Ko je sve prohujao Balkanom: rimljani, huni, južni sloveni, kelti, sasi, turci-osmanlije,... nemoguće je da niko od njih nije ostavio genetski pečat osim samo slovena. Prošlost je bila prepuna otmica lepih devojaka i njihovog potomstva. Danas, tj. već duži istorijski period to se radi dobrovoljno.
Prema tome, kad god neko u nekoga uperi pušku velika je verovatnoća da nišani svog brata.
ER