Citat:
Sceka: Poenta je o pojmu "fizicko kaznjavanje" i granici izmedju pojma "po guzi" i pojma "batine", "samaranje", "mlacenje", "izudarati do krvi"... i ostalih varijanti koje pominjete uglavnom ti i Ivan.
Pokusavamo da dovedemo u neku normalu problem svatanja Zakona koji nema tu razliku, odnosno - izjednacava "po guzi" i "batinjanje", "lemanje" i ostale izraze ...
Poenta je u tome, Sceko, da odrasli ljudi shvataju ograničenja svijeta u kome žive, a maloj djeci i neodraslima sve se čini moguće.
Uzmimo npr. zakon o saobraćaju i propis koji kaže da je obavezno zaustavljanje na znak STOP.
Svima je, nadam se jasno, zašto na određenim mjestima postoji znak STOP.
Međutim, nije svima jasno zašto ga je uvijek potrebno poštovati, i u sred noći, kad si ti jedini u krugu od kilometar oko znaka, i u sred dana kad ima saobraćaja, i kad ima manje saobraćaja, i kad ima vrlo rijetkog saobraćaja, i kad ti je najbliže auto na 50m, i kad ti je najbliže auto na 300m i kad ti je najbliže auto na 2km - ti svejedno MORAŠ STATI.
Isti je slučaj i sa crvenim svjetlom na semaforu.
Obavezno stajanje na znak STOP i crveno svjetlo je uvedeno da se ne bi svakoj budali ostavilo na slobodu da po slobodnoj volji i njegovom "zdravom" razumu procjenjuje da li je (prije nego što je izazvao nesreću) bilo dovoljno vremena, dovoljno mjesta, povoljnih okolnosti, predskazavujućih znakova, "logičnih" pretpostavki, "zdravorazumskih" očekivanja, suludih nadanja, opravadanih žurenja, "preglednih" situacija, perifernih vidova i sl. nabuloza kojima bi budaletine zatrpavale sud, sudije, porotu, državne službe...
Pošto je, jel'te, razumnom čovjeku jasno da se ne može nikakvim "polovičnim" zabranama proletanja kroz crveno, a čija se polovičnost i izuzeće od pravila baziraju na slobodnoj subjektivnoj procjeni onog ko bi proletao - to zabrana mora biti apsolutna i bez izuzetka.
Znači, kad u sred noći, sam samcat naiđeš na znak STOP ili crveno svjetlo na semaforu, to nije stavljeno tu zato da bi te neko u sred noći maltretirao usporavanjem tvog putovanja bez ikakvog razloga osim sadističkog maltretiranja nevinog putnika koji se umoran vraća kući sa napornog posla i želi što prije da stigne svojoj dragoj porodici. To takođe nije ni zato da bi ti država otela automobil, pa ga dala nekim pederima; to takođe nema veze ni sa globalizacijom, ili sa "prepisivanjem" saobraćajnih zakona Evropske unije, Amerike, Britanije, po naredbi nekih tajnih nevladinih organizacija i sl.
Tako je isto i sa "šljapanjem" djece.
Pošto se kod onih koji bi da šljapaju ne može obezbediti uniformnost i objektivnost procjene o tome šta, kad i koliko je dovoljno, potrebno, svrsishodno itd., to se uvede totalna zabrana - da se sudovi ne bi uzaludno natezali o tome da li ga je "Đura samo malo tukao", "propustio kroz šake", "prišrafio poneku vaspitnu" i sl. - i ostavi se ljudima da se snalaze drugim metodama
kojih ima na pretek.
Isto kao i u saobraćaju: ako prolećeš na crveno budeš malo kažnjen, pa ako nastaviš onda još više, pa te pošalju na obuku da te nauče kako se može voziti i bez proletanja kroz crveno, pa ako ne upali onda ti zabrane totalno, pa ti onda putuj taksijem, autobusom, autostopom, vozom, rikšom, pješke...
Zakon ti ne nalaže da ti po svaku cijenu moraš putovati baš svojim automobilom, i to baš kao šofer. Koristi se nekim od preostalih načina.
Tako isto i za djecu. Uopšte ne moraš da ih imaš, a i ako ih imaš - ne moraš ti sam da ih odgajaš ako ne znaš, ne možeš, nećeš.