Citat:
galet@world: Ja nisam autor ovog citata ali mislim da ću pogoditi "šta je pisac hteo da kaže". Ako bi dominirala gravitacija svemir bi se skupljao, sažimao, sužavao a ne širio kao što se sada dešava prema informacijama sa dalekih vasionskih objekata, premda izraz "sada" ne odgovara toj informaciji - jer možda je svemir već počeo da se skuplja ali tu informaciju treba da sačekamo samo(!!!) nekoliko milijardi godina.
Kad ste me već misinterpretirali, red je da odgovorim :) Ne, nisam mislio na odnos gravitacije kao sile balansa u otvorenom vs. zatvorenom modelu svemira, već na sljedeće: Galaksije se od nas (promatrača) mogu udaljavati brzinom većom od
c (da sad ne govorim
brzina svjetlosti, jer je ista varijabilna s obzirom na medij kroz koji se giba na
c/n gdje je
n indeks loma medija), bez da to narušava STR.
STR zabranjuje da relativna brzina dvaju tijela
u prostoru premaši (odnosno dosegne)
c. Brzina kojom udaljene galaksije bježe od nas zapravo je brzina rastezanja
samog prostora i STR nema ništa s time! Relativno gibanje galaksija u prostoru određeno je gravitacijom, no na kozmološkoj skali dominira rastezanje prostora. Tek za relativno bliske galaksije (npr. unutar vlastitog skupa) gravitacija može prevladati. Npr. Mliječnom putu najbliža galaksija - Andromeda, se ne udaljava od nas nego putuje prema nama.
E sad se vi vjerojatno pitate: Ako se takove galaksije od nas udaljavaju brže od
c, kako ih mi "vidimo", jer su fotoni ipak omeđeni sa
c? Naime fotoni emitirani iz takovih galaksija početno nisu u stanju doći do nas, ali Hubbleova udaljenost nije konstantna već raste s vremenom i može obuhvatiti taj foton. Jednom kad se to dogodi, foton nam se približava i eventualno nas može doseći.
Zanimljiva posljedica svega ovoga jest da uz svemir star (po današnjim predviđanjima) 13.7 milijardi godina NE slijedi da je granica opažanja "vidljivog svemira" tih 13.7 milijardi godina! Jer kako foton putuje iz nekog udaljenog kozmičkog objekta (nekog udaljenog kvazara iz prapovijesti vremena), prostor kroz koji prolazi se rasteže, tako da foton prevali put koji je puno veći od stvarne udaljenosti tog objekta. Može se pokazati da je ta udaljenost oko 3 puta veća, tako da je današnja granica vidljivog svemira 3*13.7 milijardi ly. S obzirom da je polumjer zakrivljenosti svemira > 70 milijardi ly, nikad nećemo moći "vidjeti" ni 10% ukupnog volumena svemira :/
Ponavljam - ovo ne vrijedi za objekte kao što su Sunčev sustav, galaksije pa i lokalna jata galaksija, jer su to područja u kojima galaksija nadmašuje širenje i drži objekte na okupu. Dosta ljudi pogrešno shvaća Big Bang kao nekakav "početni impuls gibanja", da ne kažem aristotelovski "impetus impressi" :) Ali to je pogrešno - Big Bang je bila
eksplozija samog prostora, i zato su ovakvi čudni fenomeni mogući, bez narušavanja STR (jer je brzina lokalni koncept, foton koji se giba ne prelazi
c, iako se nama čini da tako jest). Za brzu demistifikaciju Big Banga preporučam:
http://brahms.phy.vanderbilt.edu/~rknop/blog/?p=68