Vidi ovako... Vlasnici zajedničkih prostorija su svi vlasnici stanova u tom ulazu, srazmerno svom udelu u površini stanova. Znači, ako zajednička prostorija ima 30 kvadrata, a u ulazu žive stanari u dva stana od npr 50 kvadrata i dva stana od 100 kvadrata, ovi iz stanova od 100 kvadrata imaju po 1/3 te zajedničke prostorije, a ovi iz stanova od 50 kvadrata imaju po 1/6. Tako da nisi mogao (zakonski) da svima ponudiš istu sumu kao kompenzaciju. Takođe, vlasnici zajedničkih prostorija su svi vlasnici stanova u tom ulazu, kao što rekoh, a ne kućni savet ili skupština stanara. Kućni savet je samo izvršni organ koji obavlja poslove oko kojih su se dogovorili vlasnici stanova.
@ Lesli
Nemojmo da počinjemo puno puta prežvakanu priču o otkupu stanova za kesicu kikirikija. Nije bilo baš tako. Ilustrovaću to svojim primerom: u trenutku otkupa stana u kome smo živeli, moji otac, majka, supruga i ja imali smo zajedno preko 60 godina radnog staža. To znači da smo svakog meseca 60 godina odvajali (po sili zakona) doprinose za stanogradnju. Ne znam tačno koji je procenat bio u pitanju, da li 1%, 5% ili 50%. No nebitno je koliko, jer nisi onda mogao da utičeš na procenat izdvajanja sredstava za stanogradnju, koliko god da su nalagali propisi, plaćali smo (preko plate). Kad smo otkupili stan, koštao nas je 150 maraka, 52 kvadrata, prigradsko naselje u Beogradu, bez grejanja, gasa, parketa, izolacije, tople vode. Tih 150 maraka vraćali smo prijateljima i rođacima preko godinu dana, odričući se mnogih stvari, eda bi pošteno ispunili obećanje dato dobrim ljudima. To je bila tadašnja cena, i jedini način da postaneš vlasnik stana u kome živiš. Tako da ni ta priča o niskim cenama ne pije vodu. Neko je npr. kupio stan u nekom bloku na NBgd pre 20 godina (kad je to bila spavaonica) za n sumu maraka, a sada taj stan na tržištu košta n x 3 maraka/evra/čega već. Je l' treba da ga etiketiramo zato što je njegova nekretnina dobila na vrednosti?
[Ovu poruku je menjao SlobaBgd dana 21.06.2008. u 02:07 GMT+1]