Citat:
Muharem Serbezovski: Zamislite prosecnog studenta od 23 godine. Na ETF je usao u drugu polovinu studija, na privatnom si vec zavrsio fakultet, isao na kurs stranog jezika, izlazio. Sa 28 umoran od svega dolazis do diplome ETF ("fakultet kao fakultet, sta se uobrazio i moj sin je zavrsio ratarstvo, a nije ga toliko razvukao pa se ne hvali"), a drugar koji je davno zavrsio zabavnorekreativni fakultet je u medjuvremenu magistrirao, ima tri godine staza, fura kravatu, auto, ima zenu i bebicu i ponosi se svojom diplomom koju je dobio po novom programu, a ne po zaostalom koji forsiraju drzavni fakulteti, a i "nije tolika razlika izmedju drzavnog i privatnog, mora se uciti i tamo i ovamo", reci ce on.
Cetiri godine na privatnom fakultetu kostaju ... dinara. Student iz unutrasnjosti treba platiti jos 40-ak kirija (posto ce cistiti godinu u junu) i hraniti se u tom periodu.
Sedam godina na drzavnom kosta manje dinara. Ali, ako student nije na budzetu, pa vise knjiga i skripti, pa vise kirija, pa vise hrane, pa kasniji start sa radom, kad se to sve sabere veliko pitanje je sta je jeftinije. Potroseni zivci nisu usli u racunicu.
I na kraju krajeva, posle svog truda, inzenjer racunarstva polozi mehaniku, algebru, analizu, osnove elektroenergetike, teoriju elektricnih kola, resava krivolinijske integrale i Furijeove redove i pogubi se kad mu racunar "poplavi". Zaposlice se ako tata poznaje nekog, skoro na isti nacin kao i onaj sa privatnog fakulteta.
"A drzava... Pa nju ce izvlaciti neko drugi... Sto bas moje dete." Moze ovaj rezon biti licemeran, ali meni je sasvim razumljiv.
Cetiri godine na privatnom fakultetu kostaju ... dinara. Student iz unutrasnjosti treba platiti jos 40-ak kirija (posto ce cistiti godinu u junu) i hraniti se u tom periodu.
Sedam godina na drzavnom kosta manje dinara. Ali, ako student nije na budzetu, pa vise knjiga i skripti, pa vise kirija, pa vise hrane, pa kasniji start sa radom, kad se to sve sabere veliko pitanje je sta je jeftinije. Potroseni zivci nisu usli u racunicu.
I na kraju krajeva, posle svog truda, inzenjer racunarstva polozi mehaniku, algebru, analizu, osnove elektroenergetike, teoriju elektricnih kola, resava krivolinijske integrale i Furijeove redove i pogubi se kad mu racunar "poplavi". Zaposlice se ako tata poznaje nekog, skoro na isti nacin kao i onaj sa privatnog fakulteta.
"A drzava... Pa nju ce izvlaciti neko drugi... Sto bas moje dete." Moze ovaj rezon biti licemeran, ali meni je sasvim razumljiv.