Citat:
MALTRETIRANJE - Marina T. (19) bila je presrećna kada je posle nekoliko meseci traženja posla počela da radi u poslastičarnici na Novom Beogradu. Nije joj bilo bitno što neće biti prijavljena, već samo da ima dovoljno novca da plati studije. Međutim, ubrzo je umesto posla prodavačice za platu od 22.000 dinara morala da radi i druge poslove, a poslodavac joj je poručio da na slobodne vikende „može da zaboravi”.
- Umesto dogovorenog radnog vremena od šest sati, radim oko devet. Posao obuhvata ne samo prodaju već i dekoraciju sladoleda, već i svakodnevno ribanje toaleta. Vikendi su uvek radni dani, a slobodan dan može se dobiti samo sredinom sedmice - priča Marina.
Kakav senzacionalizam. Šta je ovde tačno maltretiranje ? Dekorisanje sladoleda ? Pa normalno da posao prodavačice nije samo da sedi za kasom, uzima novac i izdaje račune, nego da prodaje, što podrazumeva i to da se roba treba dovesti u red, srediti izlog, odgovoriti na pitanja mušterija, itd. To bi bilo isto kao kada bi se prodavačica u butiku žalila zato što mora da složi garderobu u rafove, da je pokaže mušteriji, da na probu, a onda to posle vrati na mesto ako mušteriji ne odgovara. Da ne treba možda poslodavac, vlasnik nekog malog butika, da zaposli 5 osoba za rad u butiku, ono jednu da slaže robu, drugu da pokazuje mušteriji, treću da vraća robu u rafove, četvrtu da odgovara mušteriji na pitanja i petu da naplaćuje prodatu robu i izdaje račune ? Tako nešto postoji samo u ogromnim buticima koje se protežu na više stotina kvadrata, pa normalno da ne može jedna osoba sve da postigne. Ali, neki butik od 20 kvadrata, naravno da će zapošljavati jednu osobu za sve to. Tako i ovo sa sladoledom... da ne treba možda da se uposli još jedan radik čiji će posao biti isključivo dekorisanje sladoleda ? Svašta.
Dalje, zašto je maltretiranje ako je poslodavac rekao da može da zaboravi na slobodne vikende ? Ima firmi i prodavnica koje imaju više posla vikendom nego ostalim danima i naravno da će kod njih vikend biti radni, a slobodni dani nekog drugog dana u nedelji. U zakonu nigde ne piše koji dani moraju biti slobodni, već samo da se moraju obezbediti slobodni dani, te ako devojka ima slobodan dan u toku nedelje, a sama kaže da ima, onda nema šta da se buni.
Ribanje toaleta takođe nije neki problem i nešto što bi se moglo nazvati maltretiranjem. Većina poslastičarnica ima tako mali toalet da se ono može očistiti za 5 minuta, bukvalno. Šta tu ima, naprskaš onaj domestos ili tako neko sredstvo, sačekaš 2-3 minuta, staviš gumene rukavice i samo prebrišeš nekom krpom za podove. Siguran sam da niko od nje ne očekuje da to radi uz pomoć četkice za zube, pa da se to smatra maltretiranjem.
Jedino što poslodavcu može da se naturi kao loše jeste to što nije prijavio radnicu, ali i ona je na to pristala, a i sama kaže da joj to nije smetalo. A nije joj smetalo zato što bi da je prijavljena, radila za 15.000, a ne za 22.000. Tako da je poslodavac praktično njoj učinio uslugu, a ne sebi.
U svakom slučaju, gomila gluposti. I pre nego što neko kaže "lako je tebi kad nisi u poziciji te devojke", jesam bio u sličnoj poziciji, možda i još goroj. Na nekim poslovima je bilo dogovoreno najviše 8 sati, pa sam radio i preko 12. Kada sam radio kao barmen-konobar u jednom kafiću, ne samo da sam čistio klonju (koja btw bude mnogo zaprljanija od bilo koje klonje u nekoj poslastičarnici), nego mi je dužnost bila da dođem sat vremena pre otvaranja i počistim sve podove i stolove u kafiću, bacim smeće od sinoć, barem jednom nedeljno prebrišem prozore ili češće ako treba, a trebalo je pošto je gotovo svakodnevno neko razbijao nešto što se onda zalepi za prozore (inače je svakih par dana bila živa narodna muzika, pa je dan posle toga kafić obično izgledao kao da je slon prošao kroz njega). Kada sam prodavao šolje na buvljaku, nije mi posao bio samo da stojim i prodajem, nego i da odem do gazde, donesem šolje, poređam ih tako da izgledaju lepo i da se svaka lepo vidi, ako zafali odem ponovo po šolje, pa se vratim, poređam, pa po završetku radnog vremena spakujem sve to, odnesem ponovo gazdi, pa tek onda kući. A što se tiče vikenda, radio sam u nekoliko firmi gde vikend jednostavno ne može da bude slobodan jer tada ima najviše posla, recimo radio sam u već pomenutom kafiću, zatim na uplatnom mestu kladionice, u diskoteci kao DJ... i obično bio slobodan utorkom ili sredom. Kada sam radio kao kondukter, nisam imao ni taj jedan slobodan dan. Pa šta sad ? Jesam tada imao izbora ? Nisam. Da jesam ne bih to radio i pod tim uslovima. Jednostavno, trebao mi je novac, što znači da mi je trebao posao... pa sam radio ono što sam mogao da radim sa svojim tadašnjim obrazovanjem, znanjem i iskustvom i pod uslovima koje su bili spremni da mi ponude.
Jedina razlika između mene i nekih je to što ja nisam kukao po novinama, pozivao na nepravdu i tražio od države da mi rešava probleme, niti trošio novac da se ušljemam ko majka kad dođe slobodan dan i kunem zlu sudbinu što nemam bolji posao (ovo se ne odnosi na ovu devojku iz teksta, nego na neke druge ljude koje znam), već ulagao u sebe, kupovao knjige, išao na kurseve, itd. I nisam svoje poslodavce pljuvao po fejsbukovima nego se trudio da od njih nešto naučim, da pokupim neke dobre ideje, tražio savete i slično.
A ova što kuka, uopšte nema razloga da kuka, kad se njoj taj rad, koliko god da je težak isplati, jer njime plaća studije. Valjda ima neki plan šta će sa tim studijama i kako će kasnije da ih unovči. Ako nema i ako očekuje od države da joj obezbedi bolji posao samo zato što se muči i studira, onda ne znam zašto uopšte studira koj moj. Bolje onda da se pomiri sa tim da će celog života raditi po ovakvim poslastičarnicama. Da ne misli možda da je madima na zapadu bolje ? Pa nije. I tamo ko nema bogatu porodicu koja će da im sponzoriše studije, školuje se i istovremeno rade neki part time job kao što je recimo rad u Mekdonaldsu gde takođe mora da opslužuje mušterije, riba klonju, izbacuje smeće i to za mizerne pare. More, ovde su ljudi debelo razmaženi.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti