Citat:
Srbiju su nekad napustali oni sto 'oce da rade u NASA-i.
Srbija je propustila da stavi prst na celo zbog mnogo ozbiljnijih stvari:
-> danas Srbiju napustaju zidari, moleri, tesari, frizeri, pekari, strugari, varioci, kuvari, cak i zemljoradnici
(kojima bi ovo "trebao" biti raj na zemlji, jer kazu da barem plodne zemlje ima kol'ko oces)..., izgleda da su
svi poceli da kopaju rukama i nogama da odu...
Ti isti profili su napustali zemlju su jos ranih sedamdesetih, odlazili u gastarbait-ovanje. Nista novo.
Citat:
Vremena kada je talentovani pojedinac mogao nekim izumom u nerazvijenim zemljama da pokrene neku industriju
su odavno prosla (npr. kao kad je njemacka optika eksplodirala na matematickim otkricima koja su joj prethodila, ali i tada
je trebalo imati industriju koja moze stati iza toga).
Hmmmm....pominjao sam vec u onoj prosloj temi....kad je IT u pitanju za razliku od samo nekih 15-20 godina, stvari su dosle
do tacke da bilo gde na svetu (pa i u Srbiji), cak i privatni pojedinac moze sebi da priusti sav hardver koji je potpuno na nivou
najrazvijenijih sredina.
Pominjao sam Igora Levickog, koji iz Beograda popravlja Intelov dizajn. Pomenuo sam firmicu od njih cetvoro zaposlenih +
genijalni vlasnik koji su svojim izumom u oblasti video kompresije napravili profit koji je pojam i za > 50% startup-a u Dolini.
Zapravo, u tom jednom segmentu industrije (ako vec ne u nuklearnoj fizici, recimo) jedino sto zapravo tragicno nedostaje je
ispravan mentalni stav okruzenja - hoce li posvetiti pravu paznju onome ko dokazano nesto moze da uradi, hoce li rascistiti
teren/otvoriti sirok put za najsposobnije, i hoce li se sinhronim i smislenim ponasanjem udruziti u zajednicki poduhvat u kojem
ce te najsposobnije upregnuti u prave stvari.
Sa cistom matematikom, ako je verovati Bojanu Basicu, stvari su jos laganije.
Dakle, ako je materijalna strana tu (bar za IT), ocito je da se doslo do tacke u kojoj se najdirektnije moguce suocava sa pravim proporcijama
stete proizasle iz pakosti, naopakosti, nedostatka vizije.
Citat:
A do tada, najpametnija stvar koju moze da uradi je da pomaze potencijalnim genijalcima koliko moze i trudi se da im
ostane u dobrom sjecanju, jer prije ili kasnije svaki normalan covjek dobije zelju da se oduzi kad nesto postigne u zivotu...
Neka je sve sto sam predhodno napisao u ovom postu iluzija, bezvezarija, neostvarivo.
Cak i tada, u ovome sto si naveo u toj poslednjoj recenici ipak nismo morali da omanemo.