Da me ubijes ako se secam cena hemija i djubriva tada. Ali evo kako je to pocelo...sut karta u firmi zbog nepodobnosti pa hajde da vidimo da zaradimo nesto.
Hektar zemlje se placa tek na jesen tako da imas celu sezonu fore da zaradis. Kupus je jeftin, rasad se gajio u basti kraj kuce, imali svinja pa bilo i stajnjaka. Seme stvarno nije jako skupo. Visak rasada prodavali ljudima i tako ucarili neku sicu.
Rucno sadili hebeni kupus. Znas ono drvo u obliku slova L, probusis rupu, stavis rasad i pritisnes opet sa drvetom. Pre toga puvuces kanap da mozes da pratis liniju. Rucno setas po njivi ko khreten i bacas vestak pored stabljika.
Za zalivanje pozajmili creva i mali motor. Posto je kupus prost za uzgoj, ne iziskuje mnogo hemije koju smo istini za volju opet dobili na pocek do jeseni. Karfiol je vec malo zeznutiji, ali to smo nekako platili od rasada i naravno preprodaje na pijaci (kupis gajbu necega i prodas 20% skuplje i tako svako malo).
Karfiol je bilo zahebano prskati kad poraste, moras da zadjes u blato i da razmaknes listove da oprskas ruzu, al jbg ako hoces beo ko sa slike moras :)
Dosla jesen konacno, kupus se sam prodaje u dvoristu a karfiol u stojceku (do cepa natovaren) na pijacu pa polako. Posto je bio besprekoran isao je kao alva.
I tako lagano, kupis motor i creva za zalivanje i polako stajes na noge.
E sad da objasnim 5-7K eur profita (neto) po hektaru od kornisona. Preradjivac tih istih nam je kreditirao kap po kap sistme za zalivanje pod uslovom da robom otplatimo. Uzasno ne povoljno jer su placali cca 3 puta jeftinije nego sto je na trzistu al kad nemas onda moras. Digli mrezu sa stubovima na 2m visine da pobegnemo od zemlje i plamenjace.
Prve godine imali smo oko 30 tona kornisona po hektaru, naredne 3 oko 60 tona. Plamenjaca je bila najveci neprijatelj.
Posto se bralo redovno, preko 95% je bilo I klasa (1 tona po berbi, 20kg druge klase, trece nema ni za salatu) i prosecna cena je bila oko 35din po kili. 60.000kg x 35din = 2.100.000 din tada skoro 30K eur. Berba je jako skupa, treba ti dosta ljudi za istu i posle za sortiranje (jbg masina bila skupa a krediti jos skuplji :) ). Pored berbe bilo je dosta radne snage koja je pazila da se krastavac penje na spalir kako treba. Neka je radna snaga pojela oko 50% prihoda. Dug za kap po kap oko 5K i hemija ostalo. Oko 7K je bilo cisto. Realno moglo se i na 10 ali je bilo potrebno uloziti dosta u opremu (toma vinkovic sa prikljcima za prskanje i slicno). berba je uvek bila enigma.
Evo ti link pa racunaj koliko je kostala hemija i djubrivo ja se stvarno ne secam
http://www.poljoberza.net/PG16_3.aspx
Sta da ti kazem, tada smo radili pomocu stapa i kanapa i podigli se polako na zavidan nivo. Izasli iz posla kasnije iz logistickih razloga (citaj: vise sam voleo programiranje :) ).
Dakle moze se, da li je lako? Nije niti treba da bude.
Ratar koji nije radio povrtarstvo ne zna sta je tezak rad.