Ali sad kao dosta stariji i stvarno imam par prijatelja koji drze kafic/restoran ja mislim da je najnormalnija stvar da platis rucak/veceru kod prijatelja. To je minimum postovanja koje mozes da pokazes prijatelju, on od toga zivi, meni je drago sto mogu da odem i da platim obrok i ustvari pokazem koliko cenim njegovo drustvo sa tim cinom. Ne bi mi palo na pamet da dodjem da se grebem za rucak, iako ce prijatelj ponekad insistirati da plati, sigurno ne bi to prihvatao svaki put. E to je najnormalnija stvar.
Ako ides kod roditelja na rucak u restoran a imas posao, stan, osamostalio si se....pa ne vidim bas da bi trebalo biti drugacije iako nisam nikad bio u toj situaciji. A 50 evra za rucak u Parizu ne bi trebalo da predstavlja neku visu klasu, nemoj da se salimo.
hehe, jako je interesantno da iz mog posta moze da se izvuce zakljucak koji si ti izvukao.
odlaziti namerno u restoran sa prijateljem u cilju besplatnog rucka je ljigavo, tu se slazem, ali to nema veze sa ovim sto ja pricam. ja govorim o tome da ako se ja nadjem kod njega u restoranu, da li zato sto sam se cuo sa drugom pa je bilo "e cao gde si? aa, u restoranu opet, ok, aj na kafu? pa ok aj doci cu pre grada po tebe u restoran" i u tom trenutku, posto sam pozvan, ja dolazim i po pravilu sam ponudjen pivom i mesom. sa druge strane ja pivo ne pijem a da trazim da mi prave konobari limunadu, to samo ako duze ostajem. za pecenjem takodje nisam nesto lud(ne volim ga uopste) pa se trudim da preskocim kad god ima smisla. sa drugom sam pricao o tome da mi je neprijatno ali mi je on objasnio da njega ta limunada izadje 15 dinara i da bi se gazda naljutio kada bih mi palo na pamet da ostavim 100 din za limunadu.
dosta cesto odem kod njih da pomognem ako se pravi neka veca proslava-zasto da placaju novog konobara za ceo dan ako im treba pomoc koju par momaka, drugova, mogu da priuste na dva sata?
ako vi mislite da sam ja ikada naplatio tu svoju uslugu-pomaganje u restoranu, zato sto je to trzisno odgovorno ponasanje, varate se. vi neprestano pokusavate da stavite neku cenu na prijateljstvo a to meni tesko ide.
slicna je situacija kada treba da se pomogne po kuci da se prenese nesto jako tesko, npr trosed sa prvog sprata na tavan-pa naravno da cu da zovem druga da mi pomogne a ne agenciju za selidbu...mozda ih uvece castim pivom za tu uslugu ali ako se ne vidim ili ne castim, nikom nista(naravno da situacija moze i obrnuta da bude).
ili vi malo gresite ili ja jednostavno imam najbolje prijatelje na svetu i to niko drugi u srbiji nema a vas nekoliko koji ne razumete o cemu ja pricam ste tipicni predstavnici naseg naroda.
To su stvari koje imaju više veze sa kulturom i inteligencijom nego sa emocionalnošću i toplinom.
Ne može te Eskim pozvati na rakiju kad tamo nema rakije.
A ni Amerikanac. Može samo na viski. Sve što treba je da u US umjesto rakije prihvatiš viski, a u FR vino i sve će biti u redu.
Ako ti van Srbije svuda sa sobom vucaraš viziju rakijaških rituala i toga se držiš kao nekog repera prijateljstva - nikad nećeš proći kroz taj lokalni površinski omotač međuljudskih odnosa, zato što se prijateljstva na drugim mjestima obilježavaju, ozvaničavaju, uspostavljaju, održavaju, pokazuju, dokazuju.... obično na neke druge načine.
da li je moguce da sebe ponizavas do te mere da me teras da ti objasnjavam da ne, nece biti ponudjen kamilicom, hajduckom travom, nanom, zelenim a ni crnim cajem? i to ce biti jedna od stvari koja se razlikuje od obicaja u njegovoj drzavi i koju ce primetiti. meni masa tih stvari bas i odgovara-neke od njih su uostalom i glavni razlog sto sam se selio iz srbije(ne toliko iz finansijskih pobuda koliko iz kulturoloskih koji mi u domovini jako smetaju) ali je fakat da je drustvo u Srbiji naviklo na jednu vrstu ponasanja i medjuljudskih odnosa a da ce to tesko naci u inostranstvu. to treba znati ako se planira odlazak a ja necu ljude da lazem kako je svuda isto vec cu im dati razlike i poredjenja drustava koja sam ja iskusio i o kojima imam iskustava i ne, nisu sva drstva ista, cak ni slicna-jako jaaako se razlikuju ljudi u Fra i ljudi u USA i ljudi u Nemackoj koji su opet svi drugaciji, svak na svoj nacin od nasih ljudi.
Ti bi njih nazvao pederima, a neupućeni Sirijac koji ne može da shvati kulturološke razlike bi za Srbijance rekao da su hladni jer nema šanse da te prijatelj u šetnji uzme za ruku.
U nekim drugim zemljama sestra tvog najboljeg prijatelja neće ti reći dobar dan na ulici, ali ne zato što je hladnokrvna kučka nego zato što će te njena braća zbog toga izbosti onim zakrivljenim bodežima, a nju premlatiti od batina i odrezati joj nos. A ako to pak ne urade, okolina će im izopštiti čitavu familiju iz društva, a lokalni arlaukač sa tornja će baciti fatvu na njih.
i za ove druge zemlje gde se sestra ne javlja na ulici iz tih razloga, ja bih bas to iskustvo podelio i posavetovao ljudima da ako im to smeta, da se nikako ne sele u tu zemlju, a ne bih lupetao kako to nije bas svuda tako, kako se meni npr jedna sestra javila kada sam se setao sukom u teheranu. ali ne, ja ipak necu banalizovati tvoju poentu.
Razmisli malo ko od nas dvojice ima problema sa međuljudskim odnosima.
pa ti 100% imas problema ako tako ograniceno donoseis zakljucke(govorim o ona 3 presmesna 'resenja' koja si naveo za primer moje sestre :) na nivou tinejdzera)
a opet izmisljas-ja sam navodio primere kulturoloskih razlika i sta covek moze da ocekuje u kojoj zemlji a nisma govorio o tome da li mi nesto od toga odgovara ili ne. jedino gde sam tako nesto rekao je za francusku i to sam rekao samo kako bi ljudi koji tamo zele da idu razmislili jos jednom a ne bili u situaciji da posle nekoliko godina zivota shvate da su se zahebali i da zele da se sele u USA(npr).
ja van srbije imam prijatelja, i to pravih prijatelja o kojima ja govorim sve vreme, na koje mogu da se oslonim, kojima bih pozajmio pare bez kamate ako sam u mogucnosti, kojima bih u restoranu pomogao ZA DZABE(?!) koji bi mi ponudili pice u tom restoranu opet ZA DZABE(!!?!) i koji bi bili uvredjeni da im dam 4 dolara za to pice a isto bih i ja bio uvredjen kada bi oni meni platili po satu za pomoc u restoranu.
po meni je to prijateljstvo i jako sam srecan sto sam to uspeo da nadjem i van srbije... zao mi je sto ti nisi bio te srece, mada svakom po zasluzi a ni nisam siguran da si ti zainteresovan za tu vrstu prijateljstva.. mozda iz neznanja. ako malo promenis stav u zivotu, mozda ces iskusiti i ti pravo prijateljstvo. od mene si dosta dobrih saveta i dobio a posto bi trebalo da si pametan decko koji ume da poslusa dobar savet-pred tobom su srecnija vremena!