Ne znam zašto svaka tema mora da se upropasti!? Uvek se nađe par ljudi koji teraju kontru i vodu na drugu vodenicu! Večito se pitam da li je to namerna destrukcija frustriranih ljudi ili nepooznavanje teme pa okretanje na ono što kobojagi poznaju. Verovatno ovo drugo.
Pa kome je interesantna tema o vlasničkim psima neka otvori novu temu o recimo bahatim vlasnicima (ima ih nažalost) ili opasnim psima (nema ih) ili slično sa posebnim osvrtom na svoju teritoriju.
Ovo je tema isključivo o psima „lutalicama“ u Beogradu.
Tema o uličnim psima u Beogradu je vrlo ozbiljna i teška. Na drugoj strani ove teme možete pročitati šta sam napisao kao odgovor korisniku
djyova , a to je ovde
http://www.elitemadzone.org/t404083-1-psi-lutalice-beogradu
Već u startu se vidi da ni zakonodavcu nije sasvim jasno o kakvoj temi raspravlja inače ne bi i u objavama i propisima pominjali „pse lutalice“ već isključivo „ulične pse“. Suštinska je razlika jer ovih prvih gotovo da nema u Beogradu. To bi bili psi nomadi koji stalno menjaju boravište, a toga gotovo i da nema. To odavno nisam video čak ni na udaljenoj periferiji grada. Ovi psi po štenjenju vezuju se za određeni čopor, a ovaj za određenu teritoriju.
Koliko je zakonodavac nestručan vidi se i po tome što je ranije postojao propis po kome svaki pas stariji od tri meseca morao je da ima korpu. Samo je debil mogao da napiše nešto tako! Ali stvarni, istinski debil! Štene od tri meseca sa korpom!?? Kakvo nepoznavanje materije! Srećom, kasnije se našao neko pametniji i obrazovaniji pa je to ukinuo. Mene ovo ne čudi kada vidim koji se ljudi postavljaju na neka mesta. Recimo da je na jednoj opštini za sport zadužen čovek koji u životu nije šutnuo loptu niti to ume! Ne zaboravite da beogradske opštine imaju po cca 200.000 stanovnika, što je približno broj stanovnika jednog Niša na primer tako da takvi položaji nimalo nisu naivni.
Pomenuo sam da se grad u poslednjih 40-ak godina više nego udvostručio po broju stanovnika, a utisak je da je uličnih pasa manje. Mislim na broj pasa po recimo kvadratnom kilometru, u ukupnoj cifri verovatno ih je više jer se grad i fizički dosta proširio.. Nekada su kružili čopori sa i po 40-ak pasa, danas to ne vidim. Uglavnom su to čopori do 10-ak jedinki, osim u vreme teranja neke kuje, naravno.
Problem uličnih pasa je naravno rešiv, ali za to treba mnogo novca, ali je potrebno i određeno vreme. Dosta toga pozitivnog je u međuvremenu urađeno, ali ne i dovoljno. Da li su sve pare od donacija otišle na pravo mesto ne znam, ali čisto sumnjam. Brižit Bardo je sa svojom fondacijom došla prva, ali kada je shvatila da ne može da prati tokove novca koji donira brzo je pobegla.
Nekada je šinteraj funkcionisao sa onim IMV kombijima ko ih se seća pa i sa vojnim đžipovima, od kojih su neki imali prikolicu sa rešetkama u koje su ubacivali uhvaćene pse. Pse su dovodili u privremeni azil i ostavljali rasne i one za koje pretpostavljaju da imaju vlasnike koje su čekali da dođu po ljubimce i plate globu. Ostale su ubijali ranije metkom, a u vreme nestašice tamanili su ih i drvenim motkama o čemu je dosta pisano po štampi.
Napredovala je služba koja se bavi ovim poslom. Tako su prvo promenili naziv pa su sada „Zoohigijena“, a tu je i „Beoveterina“. Kakva zgodna imena

, a do nedavno to je bila kafilerija ili šinteraj što je stariji naziv. Dakle šinteri, ne vidim šta je pogrdno u tom starom nazivu zanimanja!? Dobili su nove automobile, nova sredstva, napravljeni neki novi azili (Rakovica) i tu se stalo. Novca je ocigledno ponestalo jer koliko cujem spali su na dva specijalna vozila, a azili su prebukirani pa nema mesta čak ni za bolesne životinje koje treba eutanazirati. Cujem i da su im smanjili sredstva za rad, a pricalo se i o smanjivanju plata. Nisam ispratio da li se to sve i dogodilo ili nije.
Uglavnom, dosta dobro se krenulo na taj način što su ulični psi koji su proglašeni kao opasni (ujedali ili prijavljeni kao ujedljivi i opasni) eutanazirani, a ostali su se skupljali, sterilisali pa vraćali na teren sa kojeg su pokupljeni. To je dobro dugoročno rešenje, ali nije dovoljno. Da bi bilo dovoljno moralo bi biti sveobuhvatnije i brže jer se psi brzo razmnožavaju, a za to treba mnogo novca. Ne zaboravite da keruša može biti skotna dva puta godišnje, a nosi 63 dana pa ako ošteni samo 4 komada godišnje računajte i sami kojom progresijom se uvećava njihov broj.
Bilo kako bilo uvek se vrti oko novca. Lično bih uveo poseban doprinos za tu namenu slično kao što svi plaćamo za recimo ekološku zaštitu i slično. Međutim, kada bi se recimo reklo da je svaki stanovnik Beograda u obavezi da mesečno plaća 100 dinara za tu namenu prvi bi skočili upravo oni koji i ovde na forumu bacaju drvlje i kamenje na ulične pse i ne rešavanje njihovog uklanjanja. Odmah bi rekli kako plaćaju porez i nemaju nameru još nešto da plaćaju! A dva miliona ljudi po 100 dinara eto 200 miliona dinara mnesečno što je veliki novac i brzo bi problem bio rešen. Pod uslovom da novac ode stvarno za tu namenu, naravno!
Mnogo može da se piše o ovoj temi, ali ako sada ne prekinem neću završiti do ujutru

jer mnogo pamtim i znam o temi zato što ceo život živim u Beogradu, a moji su psa imali i u vreme mog rođenja!