SlobaBgd, Boris, banana,
Momci, ne znam kako to drugačije da vam kažem, grešite. Mašite poentu totalno. Vama ni najmanje nisu jasne društvene uloge, rodne, polne, starosne, nije vam jasno ni kako se one ostvaruju, niti vam je jasno koja prava (i obaveze) podrazumevaju. Ne pravite ni razliku između štrajka i protesta. Vi ste sve toliko izmešali i izmiksali, da ne znate gde udarate, samo mlatarate ručicama okolo želeći da prozvedete neki efekat, ali sve što uspevate je da napravite promaju. Milion puta sam do sada pisao o tome na forumu, naročito kada smo pričali o malinama, ali vam to očigledno nije dovoljno. Pokušaću opet, po milion i prvi put. U vašim glavama je sve izmešano, kao nekakva kaša i sve što umete je da mašete parolama ili da se "solidarišete" sa "jadnim malinarima". U kolikoj ste zabludi, niste ni svesni i nisam siguran da će do vas dopreti bilo koji glas razuma. To uostalom potvrđuju i kontradikcije u koje sami upadate, misleći da ste rekli nešto pametno ili epohalno. Da pokušamo ovako. Na primeru radnika i kapitaliste se vide te razlike, ako govorimo o ovoj temi, ali možemo upotrebiti i druge dihotomije. Na primer.
Odrasli i deca. Ako dete(maloletnik) uzme ključeve od auta, prođe na crveno, slupa auto i napravi štetu drugima, neće odgovarati krivično. Ako ja kao odrastao uradim tako nešto, preti mi robija. Ne pomaže izgovor da je dete to i to, tu i tu, tada i tada uradilo istu stvar, a nije odgovaralo. Hebiga, ja sam odrastao čovek, a za dete važe neka druga pravila.
Muškarci i žene. Koliko je meni poznato, na ovoj planeti za sada samo žene rađaju, pa iz toga proističu neka prava za njih, koja mi muškarci nemamo. Nemojte se pozivati na to da danas i muškarci mogu uzimati slobodne dane kada im se supruge porađaju i slično. Definitivno, žene tu imaju neka prava koja mi muški nemamo, sa razlogom naravno. Dakle, ja kao muško ne mogu tražiti neka prava koja imaju žene.
Profesori i studenti. Postoje neka prava(naravno i obaveze) na ovom svetu, koje važe samo za studente, ali ne i za profesore. Važi i obratno, a to je samo zato što svako od njih ostvaruje neku ulogu u društvu. Nekada je to motivisano prirodom stvari, kao u slučaju muškaraca i žena, ali ih svakako reguliše društvo. Za sada, rekao bih prilično dobro. Dakle, ne mogu ja kao student da se bunim što profa ispituje mene, a ne ja njega, što on ocenjuje mene, a ne ja njega. Hebiga, tako su postavljene stvari, svi smo se dogovorili da profesori ispituju studente. S druge strane, ja kao profesor se ne mogu buniti što su neki studenti lenji, pa izlaze na ispit po pet šest puta. Hebiga, dogovorili smo se svi, student ima pravo da padne ispit i ima pravo da ponovo izađe na isti, a moja je obaveza da ga ispitam i hiljaditi put.
Šta hoću da kažem? Ovo ispada kao neko teško mlaćenje prazne slame, ali nije, tako izgleda samo na prvi pogled, a tako se mora jer drugačije nije moguće dopreti do vas. Dakle, ako ti se ne sviđa uloga koju igraš u društvu, potrudi se da je promeniš. Neke su zadate rođenjem, kao što je pol i one su nepromenljive. Opet, znam da će biti onih vickastih i pametnih sa svojim doskočicama, koji će reći kako se i pol menja, ali dobro, nema veze. Dakle, neke su vam date rođenjem, kao pol i socijalno poreklo, a neke kasnije sami stvarate, odnosno u njih ulazite. Niko na ovom svetu vam ne može zabraniti da ulogu u kojoj ste trenutno promenite, ako možete. Ako ne možete, to je onda samo vaš problem. Malinari bi najpre mogli da se zapitaju, gde bi želeli da budu, tj. u kojoj grupi. To prvo, a drugo, trebalo bi da znaju, da ne možeš biti istovremeno student i profesor, muškarac i žena, kapitalista i radnik. To je nemoguće, nespojivo. Oni bi izgleda hteli da pokupe sve prednosti svih društvenih grupa, a da se istovremeno ratosiljaju tereta koji nosi odgovarajuća uloga. Neće da može. Da ponovim.
Neće moći ove noći.
Da rezimiram i preciziram. Njihovo je pravo(pravo malinara) da protestuju. Ova država se svojom (poljoprivrednom) politikom obavezala da seljacima daje subvencije. Njihovo je
sasvim legitimno pravo da traže od države da im isplati subvencije koje je obećala. Njihovo je
legitimno pravo da izađu na protest i traže veće subvencije, da traže ako smatraju za neophodno i milion evra subvencija po aru. Što da ne, milion šta fali. Potpuno je nebitno što bi takav zahtev izgledao suludo, što bi javnost mogla na to samo da se nasmeje. Država je rekla, davaćemo subvencije, obavezala se na to. Da ponovim po milijarditi put, samo iz razloga da vam pomognem da shvatite da nemam ništa protiv malinara,
potpuno je legitimno da izađu na ulicu, blokiraju saobraćaj tražeći veće subvencije, ako treba i milion evra po aru kao što rekoh. Ne mogu da traže veću cenu za svoj proizvod, jer se niko na to nije obavezao i jer nikoga na to ne mogu naterati. Žalosno je trošiti tastaturu na tako veliku i neopevanu glupost. Avaj, oni traže baš to. Hoće ljudi veću cenu.
Kada je tako dobro, što ti nisi nadničar? Kada je tako dobro, što malinari ne iskrče malinjake, ne prodaju njive i mehanizaciju i odu u nadničare? Kada je tako loše biti malinar, što se godinama i decenijama bave proizvodnjom maline? Bije li ih neko po ušima? Da, ako ne može drugačije i striptizete da obezbede, ako žele radnike. Ovo je najdobronamerniji savet. Ako od proizvodnje maline ostaje ništa kako ti kažeš, što ne odu u nadnicu: dvadesetak evra dnevno plus smeštaj i tri obroka. Možda nije nešto, ali je mnogo više od ovog ništa. Šta su odlučili, oće li i dalje da budu vlasnici malinjaka sa stalnim gubicima ili da pređu u nadničare i zarade astronomske plate?
Meni je jasno da se davljenik i za slamku hvata, ali jeftine doskočice i pametovanja ostavi za sekciju humor. Znam ja vrlo dobro šta pričam. Bez guglanja ću ti reći, u toj Tužnoj Koreji je u svoje vreme policija pucala na radnike bojevom municijom. To pod jedan. Pod dva, malinari i radnici su dva suprotna pola, na potpuno različitim stranama.
Što se usa tiče, naravno da nisi izguglao ništa, na takve stvari tamo niko ne daje ni pet para čak i kada se dese, a da imaju pravo, imaju, što ga ne bi imali.
Što se tiče toga da kapitalisti ne štrajkuju, promašio si skroz i tu je suština tvog nerazumevanja. Hteo ne hteo, kapitalista ne štrajkuje zato što je to nemoguće, bila mu ugrožena prava ili ne. Niko nije rekao da mu ne mogu biti ugrožena prava, mogu itekako, ali je štrajk kapitaliste oksimoron, glupost kao i porođaj muškarca. Dakle, uloga koju ostvaruje na tržištu i u društvu, kapitalisti omogućava da eksploatiše tuđi rad. On nema prava na garantovani profit, jer mu to niko ne može dati. Pravo da eksploatiše je njegovo ekskluzivno pravo, koje prostiče iz njegovog vlasništva nad kapitalom i sredstvima za proizvodnju. S druge strane, radnik ne eksploatiše nikog, ali ima pravo na garantovanu minimalnu zaradu, u većini zemalja sveta. To je njegovo ekskluzivno pravo koje prostiče iz njegove uloge u društvu i na tržištu, pre svega tržištu radne snage. Malinari bi hteli najbolje delove i jednog i drugog, hteli bi da u stilu kapitaliste skidaju kajmak, ali da ih ne boli glava oko kretanja cena i kolebanja na tržištu. Hteli bi sigurnost radničke plate, ali da ona bude u visini profita firme kada najbolje stoji na tržištu. Malo li je hebote, malo li je? Gde to ima, oću i ja malo.
Nama u Srbiji su neki pričali, a izgleda da smo se upecali kao som na bućku da su u kapitalizmu svi kapitalisti. Pa nisu, neko mora i da radi. Nisam ovde uopšte davao neki vrednosni sud, šta je dobro, a šta nije, šta je bolje. Pokušao sam samo da stvari postavim na svoje mesto, odnosno da pokažem da svako od nas ima nekoliko opcija, da svako može da bira koja mu odgovara, ali da ne može veštački da traži samo i jedino ono što mu se dopada, a da ostalo odbacuje.
Da, umalo da zaboravim. Meni uopšte nisu bili potrebni podaci, već sam te demantovao u vezi toga. Oni uostalom nisu toliko ni bitni. Ako misliš da su bitni, može i ovako. Smem da se kladim, bez guglanja, da poslednjih godina zasada maline ima sve više i više. Koga ne mrzi neka gugla, ja neću. Zašto ih ima više? Zato što je zarada mala, a troškovi veliki? To bi bilo nešto novo za mene, da se ljudi sve više bave delatnostima koje donose malu ili nikakvu zaradu. Da, stavovi su uvek lični, moji, tvoji ili Perini svejedno, tu si u pravu.
Zašto bih se ja borio za njihova prava? Kao što rekoh, nemam ništa protiv njih, ali me nešto zasvrbe za njihovu zaradu, profit, troškove i ostalo. Njihov privatan posao, njihova stvar, ni manje ni više. Mogu da se solidarišem jedino sa vojnicima po ugovoru. Sećam se prošle godine, bili su neki protesti. Zaista male plate, teški uslovi rada i tako to. Niko ne daje pet para, pa ni država, masovno su napuštali vojsku, bar po onome što se moglo videti u javnosti. Eto, oni su jedni od retkih koji su zavredili moju pažnju.