Citat:
baresi: Infinitiv je isto iskati za tražiti, kao i kod vas.
Iskati je arhaizam u Srpskohrvatskom, a značenje je želeti, tražiti od nekoga (bar u mom kraju). Iskati u Bugarskom je želeti, hteti, a u Slovenačkom je tražiti nešto (bar koliko ja znam). Bugari za traženje ne koriste iskam nego trsim (trsja), a trsim postoji kao arhaizam i u Srpskohrvatskom, recimo "trsim vaške" bi bilo "tražim vaške i uklanjam ih", a "trsim gradinu" bi imalo značenje "raščišćavam baštu" (tražim korov u bašti i uklanjam ga), bar koliko se ja sećam govora od pre 30 godina. Negde ima i potpuno drugo značenje sličnije "prsim", "kurčim se" i slično, ali ja to nisam sretao u normalnom govoru.
Citat:
baresi: Primetio sam da pišete srpski, slovenački sa velikim slovom, jeli to ispravno ili je greška, kod nas se piše slovenski jezik malim slovom.
Citat:
SlobaBgd:Ma pisac je još jedan od plejade slobodoumnih i kreativnih učesnika foruma koji svoje nepoznavanje najpre gramatike i pravopisa, a zatim i jezika kao društvenog i psihološkog faktora pravda namerom, nepristajanjem na okoštala pravila i pravom da se izrazi slobodno, neopterećen tamo nekim standardima.

U suštini, pro$eravanje za sitne pare.
Piše se malim slovom po našoj konvenciji, ali meni prst uglavnom sam ide na veliko slovo i ja ga baš nešto i ne sprečavam.

Možda previše pišem na Engleskom (evo opet otišao prst) a možda je tako ili logičnijie ili bar lepše.
Gramatika i pravopis nisu ista stvar, i nešto se ne sećam da sam bitnije krišio gramatička pravila, a čak i gramatika je samo konstrukt koji služi u svhu unifikacije i asimilacije u jednoj državi. Zahvaljujući upornom ispiranju mozga "pravilnom" gramatikom su Srpski i Bugarski jezici uspešno potpuno razdvojeni a "dijalekti" koji su bili u južnoj Srbiji i zapadnoj Bugarskoj uspešno potpuno pregaženi, i formirane potpuno nezavisne nacije. Pa moja baba u južnoj Srbjii (živela do pre 30 godina) i bugarska baba u zapadnoj Bugarskoj su pričale skoro istim arhaičnim jezikom koji je u Srbiji nazivan "dijalektom Srprskog jezika" a u Bugarksoj "dijalektom Bugarkog jezika"
Samo taj podatak je dovoljan da se sve shvati. Onome koji želi da shvati, naravno.
Citat:
ovo sa velikim/malim slovima, sa "logikom" da se piše dali, ali ne i moželi, ...
Sve je samo stvar usvojene konvencije, koja se razlikuje od države do države. Izgovara se isto, a piše se kako je usvojeno. Pre neku godinu su Hrvati ako se dobro sećam rešili da u pravopisu odvoje ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će od glavne reči (ili je neštio drugo bilo u pitanju, ne sećam se), i to tako eto rešili i sada je pravilno ono što ranije nije bilo pravilno ...
Citat:
kao i kvazinaučnom analizom jezika, porekla, mešanja, derivata i porekla reči, jezika, naroda i grupa, da je sve to jedno veliko sviranje onoj stvari.
Pa ovo je madzone a ne naučni forum.

A ja sam trenutno mad, tako da je sve u najboljem redu.
Citat:
mjanjic:Pa evo u Kini, još davno su svima nametnuli isto pismo, ali je govorni jezik i dalje ostao različit čak i više od 2000 godina nakon ujedinjenja Kine, tako da ako tamo nije došlo do "približavanja" u govornom jeziku, teško da bi došlo i ovde.
S tim u vezi nekoliko stvari:
1) Kina ima potpuno različite jezike (ali potpuno, u oblasti Šangaja čak više nije tonalni jezik) a pri tome je jedna država, i to prilično moćna (bratstvo-jedinstvo ima neke prednosti).
2) Govorni jezik će (ako sadašnja država opstane u ovoj formi i odoli Američkoj agresiji) biti unificiran sa Mandarinskim u narednih par decenija, jer je on uzet kao osnovni jezik koji se uči u školama a ljudi su kao list na vetru (dokazano već na ovim prostorima ovde).
3) Ovde postoje sitne razlike u jezicima koje se namerno uvećavaju i narodi se namerno razdvajaju baš iz razloga da ne bi postojala jedinstvena sila na Balkanu.
4) Kinesko pismo (hanzi) je veoma staro. Pismo je kohezioni faktor celog regiona, a jezici su (u odsustvu modernih medija i načina vladavine) bili slobodni da se spontano razvijaju svojim putem jer kineski simboli nemaju nikakvo fonetsko značenje. Kinesko pismo je inače korišteno i u Koreji (dok nisu rešili da izmisle svoje fonetsko pismo - korejanski simboli su fonetski što je zapanjujuće onima koji ne znaju), i u Vijetnamu (dok ga nisu pod tuđom čizmom zamenili latinskim pismom uz gomilu kvačica i kukica da bi opisalii 6 različitih tonova svakog samoglasnika, a i izbacili starokineski jezik iz upotrebe), a i dalje se zbog tradicije koristi u Japanu (iako su u skorije vreme izmišljene hiragana i katakana, koje čini mi se imaju neke fonetske karakteristike)
[Ovu poruku je menjao pisac dana 06.08.2020. u 14:00 GMT+1]