Stanovništvo DNR, LNR i Krima tek trebs da se izbori zs ono što smo mi obavili tokom 19. i 20. veka - za oslobađanje od okupacije, formiranje i puno međunarodno priznavanje svojih država.
Da si čitao malo istorije, video bi šta se dešavalo sa stanovništvom na tim teritorijama u zadnjih 200 i više godina.
Na Krimu su većinu činili tatari, ali su ih deportovali posle 1945. godine, zbog saradnje sa nacistima (da li je tačno, ne znam, nisam istraživao), i tu je naseljeno rusko stanovništvo. Isto za delove DNR i LNR, koji su teško stradali tokom onih godina gladi između dva svetska rata, naseljavano je ruskim stanovništvom.
Ista priča je za Kalinjingradsku oblast, nemci su odatle prinudno iseljeni 1945. godine i tu je naseljeno rusko stanovništvo.
Šta je od svega navedenog bilo opravdano, a šta nije, neka je druga tema, da ne širimo ovde raspravu, jer možemo da idemo dotle da čak diskutujemo da li neki narodi uopšte zaslužuju samostalnu državu nakon svega što su uradili (npr. nemci), ali pričati o nekom "pravu naroda na samoopredeljenje" bez poznavanja istorije je malo problematično.
I Srbija može tako potezanjem nekih istorijskih činjenica (recimo, Kosovo je istorijski "srce Srbije") da dođe u situaciju da Mađarska krene sa potraživanjem Vojvodine - naša sreća je da Vojvodina ipak nije "srce Mađarske" i da mađarska država nije nastala u našem delu Vojvodine, nego nešto severnije, inače...
Neke države i teritorije imaju takvo stanovništvo danas i takvu istoriju da je nezgodno pozivati se na promenu statusa iz bilo kojih razloga, bilo da je to želja i volja većinskog stanovništva ili istorijski kontekst.
Isto je sa teritorijama Ukrajine, kao i evropskim delom Rusije. Kamo sreće da su svi na ovaj ili onaj način postali deo neke EU, pa neka političari ratuju rečima, zakonima ili neka se šamaraju u Briselu, ali neka ostave običan narod da živi normalno. Međutim, to nekima ne odgovara, inače ne bi isti ti podržali ni ratoborne frakcije pri raspadu SFRJ, već bi naterali predstavnike svih republika da prihvate ponudu za labavu konfederaciju, uđu tako u EEZ i tek posle diskutuju da li će SFRJ ostati konfederacija ili će dalje svako za sebe, čime bi se bar izbeglo krvoproliće.
Rat je ogroman biznis, a kome je najviše u interesu dovoljno je pogledati ko su najveći izvoznici oružja.