Citat:
Jelcha: Drzava tako ne moze da funkcionise. Kada bi hteo malo dublje da razmislis video bi da to nije na mestu. Nije drzava prosta sema na papiru vec mnogo vidljivih/nevidljivih procesa. Uostalom zamisli koliko bi ljudi samo ostalo bez posla kad bi ukinuo finansiranje sporta i kultur, zatim kolike bi to nerede izazvalo, a zamisli tek koliko bi nacija otupela i postala nakaradna za kratko vreme. To moze da prodje u video igri ali u stvarnom zivotu nema sanse. Kultura i sport su zdravlje nacije i cuvaju njen duh. Stoga mislim da je sve navedeno ne ozbiljno.
Problem sa finansiranjem ovih oblasti od strane države je da ne može da se uradi na objektivan način. Tj. ko će objektivno da oceni ko je to sposoban sportista ili talentovan umetnik. To je vrlo subjektivna stvar, i zato da bi se izbegle kojekakve mahinacije, i sponzorisanje politički pogodnih (kao što smo videli u prošlosti) bolje je da se država uopšte ne meša u to. Takođe nastaje problem ko je uopšte umetnik ili sportista i šta je umetnost, a šta sport (npr. za mene je skateboarding važniji sport od rukometa, a u Srbiji se verovatno ni smatra sportom). Takođe u ovim oblastima je jako teško izmeriti nečiji učinak, i korist države od toga. Ako država ima višak novca, treba da preusmeri ga u one oblasti gde ima manjak novca, a ako sve funkcioniše kako treba kroz smanjenje poreze ostavi ga narodu da narod sam usmerava taj novac tamo gde misli da je najpametnije (uostalom država je tu zbog naroda, a ne narod zbog države). U celoj istoriji Srbije, pojedinac nikada nije imao apsolutno i neporecivo pravo da uredi svoj život, slobodu i imetak. Uvek se nadje neki "čoban" da ljude tera u neko stado. Visokim porezima država ne dozvoljava pojedincu da se osamostali, a onda se taj pojedinac uvek obraća državi kada mu nešto treba. Taj kontakt između države i pojedinca treba da bude što minimalniji. A ne da svi očekuju da dobiju posao ili stan od države, da ih država školuje, finansira hobi, organizuje slavlja, zabavlja ih, da im izdržava porodicu, i uopšte da se ponaša kao bejbisiter.
Onda kažeš da bi ljudi ostali bez posla i bilo bi protesta. Da je to tačno to bi značilo da to što rade ništa ne valja i nikoga ne zanima, jer da nekoga zanima oni bi mogli da naprave novac prodavajući ulaznice za predstave i sportske događaje. Što opet znači da su oni samo na socijalnoj pomoći države i da ne doprinose niti kulturi niti "zdravlju nacije" (ma šta da to značilo).
I ovaj Miloš Pavlović će doći kako-tako do te F1 ako je talentovan. Ne sumnjam u to, mada nisam nikada video kako vozi pa neću ništa da tvrdim. I Marko Milošević je pobeđivao na domaćim trkama, ali ne zbog talenta (kada je vozio mislim Opel Astra, u toj kategoriji je bilo mnogo boljih vozača koji su na prilično očigledan način usporavali da ga propuste). Ne vidim zašto bi bilo potrebno izdvajati novac poreskih obveznika da bi se na silu ugurao u F1. Mislim ako njega sponzorišu, onda može svako ko je u bilo čemu talentovan da dođe i traži 0.5M EUR od države (i meni je želja da vozim na WRC ili bar SCCA PRO Rally). Da li država ima dovoljno novca da sve talentovane (prvo bi morali da oforme neko ministarstvo koje će da procenjuje talenat) sponzoriše? Verovatno ne. I zato da ne bi bila u situaciji da diskriminiše ostale građane ne treba ni njemu da da novac. Kao što sam rekao u prvom postu, najbolje je da pojedinci koji veruju u njega naprave fond u koji će uplatiti novac koji će on moći da koristi da uđe u F1. Takav pristup je fer za sve.
Branimir