Dao sam krv ukupno 6 puta.
Dva puta u vojsci 1984., u Ljubljani... naravno, zbog 4 dana manje u JNA.
Dva puta u Obrenovcu 1987. i 1989., dok sam bio doktor...

, da fasciniram sestre...
Dva puta nedavno, jednom za oca, kome je trebala krv za operaciju prostate, iako je nisu baš njemu dali i jednom onako, u hipu, jer sam se tako osećao.
Svaki put te ispoštuju maximalno. NEMA teorije da je štetno, jer se krv prethodno testira na "gustinu", tj. sadržaj gvožđa u njoj. Ko je malokrvan, žao mi je.
Vađenje-davanje je rutinsko, NE BOLI i čovek oseća samo malu nelagodnost, jer ti je ruka malo utrnula, ali gledajući kako ti "život" ISTIČE iz vena, svašta se pomisli. Ležiš tamo oko 15 minuta, kada sestra proceni, izvade ti iglu, nema frke za naknadno krvarenje. Ostani malo da ležiš, ipak si dao pola kile sopstvenog tkiva!
Onda ti sledi klopa i piće! Nemoj nikako to da odbiješ, jer je nepristojno! Pojedi sendvič-dva, popij soka koliko hoćeš, jer si ZASLUŽIO! Mangupiranje tu ne spada. Ispoštuj tretman, jer ti je to zahvalnost za datu krv, a možda i nečiji život!
Eto, žao mi je samo što sam proredio odlaske, jer smatram da davanje krvi IMA karmičko-religiozno-socijalni HIPER značaj! Eto.
Ah, da... krv se čuva u SLEZINI, ne u jetri.
Pozdrav!