Teorija hijerarhije zakona
Teorija hijerarhije zakona ili Teorija harmonije zakona je moderna i neformalna alternativa teoriji relativnosti i teoriji unifikacije. Teorija hijerarhije zakona je viđenje prirode i nauke, kroz hijerarhiju i harmoniju, koja nesumnjivo postoji, omogućava postojanje, i proteže se kroz sve dimenzije postojanja. Teorija je prvi put pomenuta na naučnim forumima u Srbiji 2010. godine.
Teorija hijerarhije zakona zastupa stav, da hijerarhija, ili harmonija zakona uređuju samu suštinu prirode, i nudi rešenje kontradiktornostima, i paradoksu, s kojima se susreću savremena fizika i matematika. Oslanja se na Platonove ideje o obrazovanju, pri čemu je poznavanje harmonija, najviši stepen poznavanja matematike, što je suštinski tvrdio i Pitagora.
Teorija se zasniva na tome da prihvatanje postojanja paradoksa u bilo kom smislu, matematičkom, filozofijskom, ili logičkom, je prihvatanje i postojanja hijerarhije ili harmonije zakona, inače ništa ne bi moglo da postoji. Takođe zastupa stav, da ako postoji više od jedne dimenzije, onda postoji i harmonija zakona.
Za razliku od teorije o svemu, nudi rešenje kroz verifikaciju hijerarhije, koja već postoji u fizici i matematici, i u prirodi samoj, čineći harmoniju i razrešenje nedoumicama u kojima se današnja nauka našla.
Oblast matematike
Ovo učenje dalje zastupa stav da je današnja matematika nesposobna da opiše istinu, i definisan je potpuno novi način zapisivanja i viđenja matematike, uz pomoć harmonija. U sklopu teorije hijerarhije zakona, ponuđene su i "harmonije", kao novi način zapisivanja i shvatanja matematike.
Ono po čemu se ova teorija razlikuje od ostalih špekulativnih, i ponekih pseudo-naučnih, je činjenica da prihvata sva dostignuća formalne nauke, temelji se na njima, i jednostavno ukazuje na jedno novo viđenje već postojećih naučnih saznanja.
Harmonije
Za razliku od današnje matematike, koja računa u jednakostima, hijerarhija zakona sadrži taj princip, ali otvara i novi, računanje matematike u harmonijama. Današnji paradoksi u fizici i matematici, samo govore o pogrešnom razumevanju, i nesposobnosti matematike da opiše istinu, a samo postojanje nam svedoči da je to tako. Da je pogrešno shvatanje, a ne postojanje. Predloženo je da se harmonije izučavaju kao napredniji nivo znanja, što bi se poklopilo sa stepenima obrazovanja koje teorija poštuje, a to je da harmonija bude najviši stepen poznavanja matematike.
http://sr.wikipedia.org/sr-el/...%D0%B0%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0
Hvala svima koji su ucestvovali u razgovoru. Postoji mogucnost da ce biti objavljen clanak na physicsforums.