Trebaju mi valerijan kapi definitivno...
Danas opet slicna situacija koja mi se cesto desava.
Vidim pesak stoji na pesackom i niko da mu stane.
Stanem ja lagano i iza mene cujem truba. Ali ne ono malo da mi zatrubi, nego bar 5 sekundi.
Odlepim otvaram vrata da proturim glavu da opsujem koju kad ono neka zena pametuje, i pokret rukom u fazonu "sta hoces bre pomeraj se odatle".
Popizdeo sam. Sva sreca pa je bila zensko...
Nego kod parkinga, pre par meseci stizem na parking nekoh marketa u KGu gde retko kad moze da se nadje slobodno mesto.
Okrecem se par minuta po parkingu i konacno stizem u momentu kad neki lik izlazi sa parkinga, dam zmigavac i spremam se da uletim na njegovo mesto, kad pritrcava sa suprotne strane neka devojka i staje na parking :). Kao u fazonu cuva mesto svom decku koji je na drugom kraju... I to bezobrazno vice na mene.
Samo sam se u rikverc ubacio i usao na parking, ona pokusala rukama da me zadrzi i samo se isprljala. Pocela da vristi kako ce sad doci njen decko...
Ja izasao iz kola i sacekao njenog decka. Nije bio celav, ali je bio glavonja duplo veci od mene... Kad mi je video koliko sam besan samo je produzi dalje...
I jednu situaciju sam imao prosle zime.
Zivim u naselju gde je nemoguce naci parking mesto. Gde se parkiranje svodi na to da stanes na sred ulice, iskljucis auto i vrebas kad ce ko izaci sa parkinga da uletis tu. To se nekad oduzi i na 10 min.
Zbog toga se uvek parkiram na nekom parkingu 300-400m od stana. Nije mi tesko da prosetam samo da se ne nerviram oko parkinga...
Kad ono, sledeca situacija.
lik zauzeo 2 mesta. I ne bi bio problem da nije sedeo u kolima i cekao nesto...
Ja ulazim u rikverc na parking i stajem pored njega, taman toliko da ne mogu da izadjem iz auta. Nadajuci se da ce videti da planiram da se parkiram pa ce on ispraviti svoj parking. Ma jok... ne ebe me 2%.
Ja trubnem kratko na sirenu, krajnje ljubazno ga zamolim mimikom, on samo okrene glavu. Zgranem se da li je moguce da je toliko lud.
trubnem opet, spustim prozor i kazem mu "Prijatelju, molim te ako moze samo pola metra, stvarno imam problem sa parkingom u ovom naselju".
On me pogleda prekrsti se i vidim mu po pokretima usana kako kaze "boze kakvih budala sve ima".
Onda trece trubljenje je bilo "*** li ti sve po spisku pomeri taj auto da te ja ne pomerim". On okrenuo glavu i ne konstatuje me.
Izvucem se autom do pola da kazem zeni da krene kuci pod hitno, dam joj mobilni novcanik da ponese, ona me moli da se smirim, ali nije uspela...
Izadjem iz auta kad je ona malo odmakla, kucnem na prozor ovom, on me opet onako teleci pogleda kroz prozor i prekrsti se i opet "Kakva budala".
Besan pokusam da otvorim vrata, zakljucao se...
Vratim se do kola, izvadim bejzbolku, dodjem do njega i zveknem iznad njega po krovu. Malo mu ulubim krov, on se ukenja, upali auto i za par sekundi se preparkira. Nasmejem se besno i pitam ga "kako sad moze?"
Parkiram se i odem kuci. I onda proradi u meni strah sta li ce sad meni desiti sa kolima :), vratim se odmah do kola, njega nema, i sve mi je u redu sa autom...
Da naglasim opet, i ovaj je bio krupniji od mene.
Nije tesko to biti :). Zbog toga i imam problema jer me ljudi ne uzimaju za ozbiljno dok ne odlepim. A posle im dzaba sto su celavi i ogromni...
Pod hitno mi trebaju neki preparati za izbegavanje ovakvih situacija.
Verovatno sam mogao to da resim, samo sto bih stao sa strane, sacekao da lik zavrsi sa svojim poslom, ode i da se lepo parkiram...
Danas opet slicna situacija koja mi se cesto desava.
Vidim pesak stoji na pesackom i niko da mu stane.
Stanem ja lagano i iza mene cujem truba. Ali ne ono malo da mi zatrubi, nego bar 5 sekundi.
Odlepim otvaram vrata da proturim glavu da opsujem koju kad ono neka zena pametuje, i pokret rukom u fazonu "sta hoces bre pomeraj se odatle".
Popizdeo sam. Sva sreca pa je bila zensko...
Nego kod parkinga, pre par meseci stizem na parking nekoh marketa u KGu gde retko kad moze da se nadje slobodno mesto.
Okrecem se par minuta po parkingu i konacno stizem u momentu kad neki lik izlazi sa parkinga, dam zmigavac i spremam se da uletim na njegovo mesto, kad pritrcava sa suprotne strane neka devojka i staje na parking :). Kao u fazonu cuva mesto svom decku koji je na drugom kraju... I to bezobrazno vice na mene.
Samo sam se u rikverc ubacio i usao na parking, ona pokusala rukama da me zadrzi i samo se isprljala. Pocela da vristi kako ce sad doci njen decko...
Ja izasao iz kola i sacekao njenog decka. Nije bio celav, ali je bio glavonja duplo veci od mene... Kad mi je video koliko sam besan samo je produzi dalje...
I jednu situaciju sam imao prosle zime.
Zivim u naselju gde je nemoguce naci parking mesto. Gde se parkiranje svodi na to da stanes na sred ulice, iskljucis auto i vrebas kad ce ko izaci sa parkinga da uletis tu. To se nekad oduzi i na 10 min.
Zbog toga se uvek parkiram na nekom parkingu 300-400m od stana. Nije mi tesko da prosetam samo da se ne nerviram oko parkinga...
Kad ono, sledeca situacija.
lik zauzeo 2 mesta. I ne bi bio problem da nije sedeo u kolima i cekao nesto...
Ja ulazim u rikverc na parking i stajem pored njega, taman toliko da ne mogu da izadjem iz auta. Nadajuci se da ce videti da planiram da se parkiram pa ce on ispraviti svoj parking. Ma jok... ne ebe me 2%.
Ja trubnem kratko na sirenu, krajnje ljubazno ga zamolim mimikom, on samo okrene glavu. Zgranem se da li je moguce da je toliko lud.
trubnem opet, spustim prozor i kazem mu "Prijatelju, molim te ako moze samo pola metra, stvarno imam problem sa parkingom u ovom naselju".
On me pogleda prekrsti se i vidim mu po pokretima usana kako kaze "boze kakvih budala sve ima".
Onda trece trubljenje je bilo "*** li ti sve po spisku pomeri taj auto da te ja ne pomerim". On okrenuo glavu i ne konstatuje me.
Izvucem se autom do pola da kazem zeni da krene kuci pod hitno, dam joj mobilni novcanik da ponese, ona me moli da se smirim, ali nije uspela...
Izadjem iz auta kad je ona malo odmakla, kucnem na prozor ovom, on me opet onako teleci pogleda kroz prozor i prekrsti se i opet "Kakva budala".
Besan pokusam da otvorim vrata, zakljucao se...
Vratim se do kola, izvadim bejzbolku, dodjem do njega i zveknem iznad njega po krovu. Malo mu ulubim krov, on se ukenja, upali auto i za par sekundi se preparkira. Nasmejem se besno i pitam ga "kako sad moze?"
Parkiram se i odem kuci. I onda proradi u meni strah sta li ce sad meni desiti sa kolima :), vratim se odmah do kola, njega nema, i sve mi je u redu sa autom...
Da naglasim opet, i ovaj je bio krupniji od mene.
Nije tesko to biti :). Zbog toga i imam problema jer me ljudi ne uzimaju za ozbiljno dok ne odlepim. A posle im dzaba sto su celavi i ogromni...
Pod hitno mi trebaju neki preparati za izbegavanje ovakvih situacija.
Verovatno sam mogao to da resim, samo sto bih stao sa strane, sacekao da lik zavrsi sa svojim poslom, ode i da se lepo parkiram...