cika dacha
Član broj: 296868 Poruke: 1013
|
Posto sam Novosadjanin porucujem Braksiju da pogleda koliko kosta 1kg zita a koliko kosta 1kg mobilnih telefona ?!
Porucujem isto Braksiju da pogleda imovinsko stanje tih politicara kojima je puna usta zastite vojvodine od momenta izlaska sa tom parolom u javnost pa do danas!? Samo pogledajte koje fotelje zauzimaju po gradu :-)
Isto Braksi malo knjige u sake, ali evo da ti malo izdvojim;
Tokom većeg dela 18. i 19. veka Novi Sad je bio središte kulturnog, političkog i društvenog života celokupnog srpskog naroda, koji tada nije imao sopstvenu državu, a prema podacima iz prve polovine 19. veka, ovo je bio i najveći grad nastanjen Srbima (Oko 1820. godine Novi Sad je imao oko 20.000 stanovnika, od kojih su oko dve trećine bili Srbi, a današnji najveći srpski grad, Beograd, nije dostigao približan broj stanovnika pre 1853. godine).
Zbog svog kulturnog i političkog uticaja, Novi Sad je postao poznat kao Srpska Atina.
Prema podacima iz 1843. godine, u Novom Sadu je bilo 17.332 stanovnika, od čega 9.675 pravoslavnih, 5.724 katolika, 1.032 protestantanata, 727 Jevreja i 30 vernika Jermenske crkve. Najveća etnička grupa u gradu u ovom periodu bili su bili Srbi, a druga po brojnosti Nemci.
Tokom Revolucije iz 1848/49. godine, Novi Sad se nalazio u sastavu proklamovane Srpske Vojvodine, srpske autonomne oblasti u okviru Habzburške monarhije.
Iako je igrao značajnu ulogu u početku srpskog pokreta, grad je bio ugrožen od strane mađarske vojske stacionirane na Petrovaradinskoj tvrđavi, koja je već u toku juna 1848. okrenula topove prema Novom Sadu. Kada je, u toku likvidacije mađarskog ustanka, 11. juna 1849. ban Josip Jelačić sa svojim trupama stigao u grad i sutradan (12. juna) otvorio iz topova vatru na tvrđavu, mađarska vojska mu je uzvratila daleko većom merom, bombardujući kuće u gradu. Ban Jelačić tada naredi povlačenje, misleći da će time od grada ukloniti opasnost, ali se potom mađarski vojnici sa tvrđave spuštiše u grad i počeše pljačkati, paliti i ubijati. Novi Sad je bio razoren, izgubio je većinu svog stanovništva, a srušeno je 2/3 zgrada. Prema podacima iz 1850. godine, u gradu je bilo samo 7.182 stanovnika, što nije ni polovina predratnog broja od 17.332 zabeleženog 1843.
Austrougarska monarhija se pri završetku Prvog svetskog rata krajem oktobra 1918. godine raspala, a 3. novembra i kapitulirala. U Novom Sadu je obrazovan je privremeni Srpski narodni odbor sa zadatkom da u interregnumu preuzme prerogative vlasti i obezbedi red do uspostavljanja redovnog poretka. 2. novembra članovi Srpskog narodnog odbora su se dogovorili da se organizuje narodna straža, a istog dana na ulicama se pojavilo obnovljeno socijaldemokratsko glasilo "Sloboda", koje je najavilo nacionalno oslobođenje srpskog naroda u Vojvodini. Srpski narodni odbor uputio je ultimatum komandantu nemačkih trupa da 8. novembra, najkasnije do šest časova ujutru, njegovi vojnici napuste grad. Po izlasku i poslednjeg neprijateljskog vojnika, srpske straže su zauzele sve važne punktove u gradu, a u noći između 8. i 9. novembra mandatori Srpskog narodnog odbora su i zvanično preuzeli vlast u Novom Sadu od mađarskog Magistrata. Na sednici je, pola sata pre ponoći, vlast prešla u srpske ruke, tako da su novosadski Srbi faktički sami sebe oslobodili dan pre ulaska srpske vojske u Novi Sad 9. novembra.
Kada je javljeno da srpska vojska dolazi u Novi Sad, u susret joj je pošlo u toku prepodneva oko 400 konjanika, koji su bili u narodnim odelima, a nosili su srpski barjak. Na mostu je u ime Novosađana prvi pozdravio srpske vojnike ugledni građanin Sava Stojković, član Upravnog odbora Matice srpske. On je okićenu srpsku zastavu predao majoru Vojislavu Bugarskom kao komandantu jedinice srpske vojske koja je imala čast da oslobodi Novi Sad.
Posle sprovedenih izbora po svim vojvođanskim mestima (od 18. do 24. novembra), u Novom Sadu se 25. novembra 1918. godine sastala Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje, koja zvanično proglašava otcepljenje ovih regiona od Ugarske i njihovo prisajedinjenje Srbiji, a na istoj skupštini formira se i pokrajinska vlada (Narodna uprava) Banata, Bačke i Baranje sa sedištem u Novom Sadu. 1. decembra 1918. godine, proglašeno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a Novi Sad ulazi u tu novu državu kao sastavni deo Kraljevine Srbije. Iako je do 1918. godine imao ulogu kulturnog i političkog centra Srba, Novi Sad do tada nije bio administrativni centar neke upravne teritorije ili pokrajine, što se ulaskom u novu državu menja: od 1918. do 1919. godine, Novi Sad je administrativni centar pokrajine Banat, Bačka i Baranja, a takođe (sve do 1922. godine) i administrativni centar Novosadske županije, koja je obuhvatala Bačku i Baranju, zatim je (od 1922. do 1929. godine) administrativni centar Bačke oblasti, koja je obuhvatala zapadne delove Bačke i Baranju, da bi 1929. godine postao administrativni centar Dunavske banovine, jedne od pokrajina Kraljevine Jugoslavije. Po popisu iz 1921. godine, Novi Sad je imao 39.122 stanovnika, od kojih je 16.293 govorilo srpski, 12.991 mađarski, 6.373 nemački i 1.117 slovački.
Ukratko Braksi, tvoj i moj prapradeda su glasali, ginuli, ziveli za SRPSKU VOJVODINU !!!
Pa kako te nije stid da sramotis svoje pretke ??!?!
|