Može, ali nije baš za plastenike, osim ako neko ne misli da tu pravi kuću i ostale objekte (što na kraju izađe skuplje nego kupiti zemlju u samom naselju ili na obodu naselja).
A ko je taj lala... taman posla da kažem (i da znam, jer mi nisu rekli ime), ali kad vidim samo jednu parcelu kako štrči na Google Earth, sve ostale kao neke linijice i štraftice, a ova kvadratna nekih 800x800m ili tako nešto, a to je samo jedna od državnih pracela...
Možda više nema za bagatelu državne zemlje, ali je bilo donedavno, i sada su ti koji su na toj zemlji lepo zaradili dovoljno konkurentni da mogu i "pošteno" da zakupe ili čak kupe ozbiljne površine (mnogi su i kupili baš te parcele koje su dobijali po nižim cenama), jer imaju šta da stave pod hipoteku za adekvatan kredit, imaju na osnovu čega da traže velike subvencije - pa znate za onaj slučaj iz Kule, gde je zbog političkih trvenja izašlo na videlo, čovek trebao da dobije 55 miliona dinara bespovratnih subvencija?
Evo vesti o tome:
http://rs.n1info.com/a149828/V...ule-optuzio-Gorana-Jesica.html
Nebitno da li jeste ili nije tražio procenat na ruke (a živimo u državi gde se i za banalnije stvari i dosta manje sume traži procenat), ali poreski obveznici ove države treba da finansiraju tuđa gazdinstva, a sami ti poreski obveznici da rade za 200 evra mesečno!
U redu bi bilo da se dobije novac, koji bi se kasnije od zarade vratio, ali davati ljudima po pola miliona evra bespovratno... toga nema ni u bogatijim državama (odnosno ima, ali samo ako ste bar tu ili veću sumu uplatili kroz poreze ili doprineli kroz izvoz).
Isto mišljenje imam i za ove strane "investitor", ali to nema veze sa poljoprivredom.
A sa druge strane, država ni ne pomišlja da porodicama koje žele da ostanu na selu i žive od poljoprivrede, dodeli po 10.000 evra po članu domaćinstva!
Odosmo (tj. ja odoh) daleko, nego, najbolja investicija u zemlju je kada znate da će tu proći autoput, ili još bolje biti petlja u blizini, ili na lokacijama na koje će se širiti industrijske zone i sl.
Tu se kupi po hektaru za neku relativno smešnu sumu u odnosu na onu za koju se može prodati kasnije kada urbanističkim planom tu bude predviđena privredna zona.
Druga vrsta ulaganja je u SKLADIŠTA i slično, u okolini Beograda ima dosta primera gde su ljudi uložili u skladišta i iznamljuju ih za lepu sumu, a mnoge firme će radije iznajmiti skladište (jer nemaju inicijalno ulaganje, a promenom obima poslovanja lakše mogu promeniti lokaciju i uzeti veći ili manji prostor).
Ali, imajući u vidu da je ovo Srbija, tu problem može biti akanje oko plaćanja kirije, još ako naletiš na neke sumnjive tipove koji imaju svugde veze... ako nisi i sam takav, možda je bolje ne ulaziti u takve poslove.
Treća vrsta ulaganja je u stambene objekte (a.k.a. "investitor"), jer većina "izvođača" radova nema novac za investiciju u stambenu zgradu i/ili poslovni prostor, pa se ti tu pojavljuješ sa kapitalom.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.