Citat:
Darko Nedeljković: Ispravi me ako gresim, ali Jugoslavija je imala vladu, mozda kvislinsku, ali vladu.
Koliko ti veze nemaš, sramota me da čitam šta pišeš.
Džandari koje je Žikica oladio nisu bili u službi izbegle Vlade (iz Londona), već Aćimovićevog komesarijata. Aćimovića i Nedića bi ta Vlada iz Londona, "kralj" i Draža možda streljali i pre partizana, da su okolnosti bile drugačije. Sve po predratnim zakonima Kraljevine Jugoslavije. Odnosno, s obzirom da je general Simović tokom 1941. bio predsednik izbegličke Vlade, streljali bi ih 101%.
Srbija je nakon Aprilskog rata i kapitulacije imala nemačku vojnu upravu. Srpski "premijeri" su se tada često menjali, a svi su bili nemački generali - "Militärbefehllshaber in Serbien". "Vlada" je bila njihov komandni štab. Aćimović i njegov komesarijat su bili obične sluge, izvršioci, faktički bez ikakvih ovlašćenja, iako je Aćimović vrbovan od strane nemačkih službi još početkom '30-ih, kada je Hitler došao na vlast. Ne može se ni reći da su bili kvislinška vlada.
Komunisti u Srbiji bi do 7. jula '41. uveliko svi bili pohapšeni i ponabijani u logore da početkom aprila, nakon vojnog udara generala Simovića i formiranja njegove vlade, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Srđan Budisavljević nije uništio njihove predratne policijske dosijee.
Od pada Užičke republike u jesen 1941. pa do jeseni 1944. i završnih borbi za oslobođenje Srbije, znači u tom međuvremenu od 3 godine, ubedljivo najviše izginulih vojnika u Srbiji su činili Nedićevi džandari (+ Mitini zboraši) i Dražini četnici, koji su se međusobno tamanili. Samo se danas o tome ćuti. Sada su drugari.