Koliko sam ja razumeo mi se ovde raspravljamo da li je bolje živeti u Srbiji ili Švedskoj, UK ili USA :) Cool.
Nego, ne vidim čemu tolika rasprava kada su neke stvari očigledne, a odgovori nedvosmisleni. Da li je moguće osamostaliti se u Srbiji ? Naravno da jeste, brojni primeri to pokazuju. Da li je teže nego u nekoj normalnoj zemlji tipa Švedska, UK, USA ? Pa naravno da jeste, i to 10 puta. Ne znam kako neko uopšte može da poredi to. Sudeći po nekima ovde može se doći do zaključka da je živeti u Beogradu ili negde u USA ili UK praktično isto ili sa jako malim razlikama, a u to mi je malo teže da poverujem. Da nemam prijatelja po insotranstvu i da ne znam kako se živi preko, možda bih i poverovao, ali ovako, ne... Jedino što može da se poredi jeste cena stana, jer procentualno košta isti deo plate kao u Srbiji, kao što je hecky rekao... međutim sve ostalo ne ide Srbiji u korist ali nikako, čak naprotiv... Evo samo par primera... Struja je preskupa u odnosu na plate, i što je najgore što više potrošiš više plaćaš (nasuprot većini normalnih zemalja gde što više trošiš dobijaš razne popuste, jer si vredan klijent), zimi nema šanse da ne upadneš u tzv. crvenu zonu kad ti i paljenje sijalice predstavlja ogroman trošak, a da ne pričamo o šporetu, bojleru i drugim većim potrošačima... pa ispada da je i spremanje hrane i tuširanje luksuz u Srbiji... a na kvalitet iste ne bih da trošim reči... varijacije u naponu, nizak napon, nestanak i nagli dolazak struje... su praktično standardne pojave i neretko se dešava da ti štošta crkne po kući, pa eto još opterećenja za budžet na koji nikako nisi mogao da utičeš, osim da ne koristiš aparate na struju. Dalje, telefon. Dok većina telekomunikacionih kompanija u normalnim zemljama nudi razne olakšice i feature za klijente, tipa besplatni razgovori u lokalu ili šire određenim danima, fiksna pretplata koliko god da potrošiš, razni popusti ako mnogo trošiš, kod nas imamo monopolistu čija je usluga očajna, a cene paprene... nema popusta, nema besplatnih razgovora. Ajde da kažemo da i ne mora da se visi na telefonu, ali ima nas koji koristimo internet za poslovanje, a nema drugih mogućnosti nego dajalap, pa računaj da i uz najveće štekanje ispod 4.000-5.000 mesečno ne možeš da prođeš. A i da imaš drugih mogućnosti internet u Srbiji je bezobrazno skup... mnogo skuplji nego u većini zapadnih zemalja. Samo primera radi ovaj moj ortak iz Švedske ima 10Mbit po ceni od 15 evra mesečno... Pa dalje voda... u stvari komunalne usluge (od kojih ne dobijaš praktično nijednu)... takoeđ preskupo za naše plate i sasvim uporedivo sa cenama zapadnih zemalja... Pa onda hrana... evo baš skoro sam pričao sa drugaricom iz Kanade i sasvim slučajno dođemo na temu cena... tamo je recimo kilogram mesa 5$-10$ zavisno od vrste... znači 300-600 dinara, što je takođe veoma uporedivo sa domaćim cenama (kilogram buta 400 dinara), za Švedsku odavno znam da su cene osnovnih namirnica tipa hleb, mleko, voće, povrće... jeftinije nego u Srbiji... Da ne širim dalje sa cenama, jasno se vidi da su cene gotovo svega osim stana i luksuza (markirana odeća, extra auto, jahte... što prosečnog građanina i ne zanima) manje ili jednake u zapadnim zemljama u odnosu na Srbiju. Prema tome, da, prosečnom osamnaestogodišnjaku je mnogo lakše da se osamostali i plaća svoje račune i hranu u pomenutim zapadnim zemljama, nego u Srbiji. A da ne govorimo i koliko prosečan srpski omladinac ima otežavajućih okolnosti u odnosu na omladince u zapadnim zemljama. Recimo vojska. Naravno, zapad nije jedna celina, pa da kažem na zapadu je tako i tako, već svaka zemlja ima svoje sisteme, ali svaki taj sistem je bolji nego u Srbiji. Na primer, koliko je meni poznato, u USA i UK, vojska nije obavezna. U Švedskoj jeste, ali su uslovi služenja fenomenalni... ako si zaposlen, poslodavac mora da ti isplaćuje platu i plaća doprinose, dakle ide ti staž, dobijaš novu nekorišćenu ćebad, uniformu, pribor za higijenu, klimatizovane spavaone, hrana kao u hotelu... i još na kraju služenja dobijaš 1000 evra za svaki mesec proveden u vojsci (neki rodovi se služe 10, a neki 12 meseci), pa tako nekome čak i vojska može da posluži za osamostaljenje... a na kraju krajeva... mali broj regruta zaista i završi u službi, jer ima više regruta nego što je potrebno... a u Srbiji, obavezno za sve, možeš da izgubiš glavu na razne načine, plata je 300 dinara, i to primaš za zakašnjenjem, u koju god kasarnu odeš, sve prljavo, uniforme i ćebad iscepana, ko zna koje sve koristio, i puna ko zna čega, hrana zaostala iz II Sv. rata... što se kaže, da si normalan, poludeo bi... Naravno tu je i civilna služba, ali traje duplo duže i nudi najgore moguće poslove... Eto, čak i ako si ekstra sposoban i našao si super posao i sam plaćaš svoje račune... ako ne eskiviraš vojsku, moraćeš sve iz početka, jer će računi redovno da ti stižu, poreze ćeš redovno da plaćaš, posao si najverovatnije izgubio... a od čega da plaćaš ? Od vojničke plate ?
Pa onda, prosečni zapadnjak može mnogo lakše da uzme kredit, uz mnogo bolje uslove kreditiranja, pa će samim tim lakše i da ga vrati kad se zaposli. U Srbiji, em je teško dobiti kredit, em ga je izuzetno teško vratiti, jer su kamate plafonske. A da ne pričamo o ostalim uslovima koji su potrebni da bi se radilo nešto, kao što je nepovezanost državnih institucija, pa se za najobičnije posliće tipa produženje lične karte, vađenje državljanstva i sličnih papira koji su potrebni za razne stvari redovno čeka satima, pa i danima (ne kažem, ima i izuzetaka)... nedostatak kvalitetnog interneta po normalnim cenama... gomila poteškoća kad nešto hoćeš da kupiš u inostranstvu i dopremiš ovde... em košta, em ti možda "pojede maca"... ili kad hoćeš da platiš neku uslugu... teško dobijanje viza, zatvorenost...
Da se razumemo, stoji da je bilo gde teško osamostaliti se i da svuda mora da se radi ako misliš da napraviš nešto od svog života, ali isto tako stoji da je u Srbiji teško na deseti i mora da se radi na deseti da bi se nešto napravilo. Svakako je lepa stvar osamostaliti se i preuzeti odgovornost za sve, plaćati svoje račune, i sve to... ali za mnoge je misaona imenica, jer nismo svi extra sposobni, pa da možemo da zaradimo zapadne plate, što je osnovni preduslov jer imamo zapadne cene. Zbog svega toga, nemam ništa protiv da se živi sa roditeljima ako nema drugog izbora, dakle ne na njihovoj grbači, nego deliti račune po pola, hranu kupovati po pola itd. Ja sam sticajem okolnosti počeo da živim sam sa 15 godina, i samo ja znam šta sam sve morao da prođem da bih opstao, i upravo zato kažem da živeti sa roditeljima i nije tako loša stvar, naravno ako su uslovi odgovarajući (skladan odnos, razumevanje, poštovanje privatnosti, svako doprinosi kućnom budžetu...).
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti