Citat:
Znači, tu smo se složili.
Pohlepa je negativna od svog začetka...pa je evolucijom uznapredovala:
Pa ne mora da znači. Mi još uvek ne znamo dosta toga iz istorije da bismo mogli da donosimo sigurne zaključke. Pohlepa je možda u nekim periodima istorije vodila pretežno negativnim stvarima, ali možda je upravo ta ista pohlepa omogućila ljudskom rodu da preživi, da se izdigne i da postane dominantna vrsta na planeti. Evolucija ipak zna šta radi, pa samim tim što je uopšte nastala pohlepa kao jedna od dominantnijih ljudskih osobina i zadržala se do današnjeg dana, verujem da ona ima svoju svrhu. Kao što sam već nekoliko puta ponovio na ovoj temi, da pećinski čovek nije imao taj nagon da akumulira stvari (hranu, vodu, krzno, alat, oružije...), verovatno ne bi preživeo prvu zimu. A pitanje je i da li bi se odmakao dalje od pećine, jer čovek koji je zadovoljan onim što ima, nema potrebe da se trudi da bude bolji i ima više. U feudalno vreme, da nije bilo pohlepe, i da su kmetovi bili zadovoljni onim što imaju, a to je da ceo život rade za velemožu u zamenu za hranu, mnogi od nas bi se i danas rađali kao kmetovi, tj. svi oni koji nisu direktni potomci velemoža. Ovako su se kmetovi pobunili, organizovali i izborili za svoja prava, čime je pukao feudalizam, tako da se ljudi danas više ne rađaju kao kmetovi, nego imaju izbor kojim će putem da krenu, za šta da se školuju, kao i čime će se baviti u životu. Danas je pohlepa jednostavno pokretač mnogih inovacija, razvoja, proizvodnje i drugih načina privređivanja...
To su neke svrhe pohlepe koje ja vidim, a možda ih ima još. Naravno, pohlepa kao i sve drugo, može dovesti i do negativnih pojava. Negativno je kada neko iz pohlepe radi kriminalne radnje, negativno je kada zbog toga zapostavlja porodicu, negativno je kada zbog toga čini loše stvari drugima... i to niko ne spori. No, kao što već rekoh, svet danas ima mehanizme koji ograničavaju negativne strane pohlepe. Pa tako recimo, ako se neko iz pohlepe bavi kriminalom, završiće u zatvoru. Ako zapostavlja porodicu, ta ista porodica može da porazgovara sa njim, pa i da ga napusti (nije ovo više srednji vek pa da tvoj partner ne sme da pisne o tome šta mu smeta i da uradi nešto povodom toga). Ako čini loše drugima, recimo time što im čini neku štetu, ti drugi imaju prava da ga tuže i traže odštetu.
Dakle, slobodno možemo konstatovati da je pohlepa danas uspešno kanalizovana u pozitivne stvari po društvo. Pitanje je samo da li je gledano kroz istoriju pohlepa donela više pozitivnih ili negativnih stvari, ali pošto ja nemam načina da to izmerim (pisac očigledno ima, kaže 99% negativno, još samo da nam objasni metodologiju kojom je došao do te cifre), jednostavno je prihvatam kao fakat koji postoji. Isto kao i ljubav na primer. I ona može dovesti do negativnih pojava... koliko ljudi je izvršilo samoubistvo zbog neuzvraćene ljubavi, koliko njih je ubilo svog bivšeg partnera jer nisu mogli da podnesu raskid, koliko porodica je uništeno zato što se jedan od bračnih drugova zaljubi u neku drugu osobu i napusti porodicu, koliko njih radi nezamislivo glupe i neproračunate stvari iz ljubavi, kao što je na primer samopovređivanje, izrezivanje imena voljene osobe nožem, a sećam se i jedne reportaže od pre par godina o tipu koji je hteo da impresionira svoju devojku skokom iz aviona, pa mu se padobran nije otvorio i razbio se u param parčad... I šta sad sa tim ? Jel treba da raspravljamo da li je ljubav pozitivno ili negativno osećanje i da li bi svet bio bolji bez ljubavi ?
Jednostavno ne postoje pozitivna i negativna osećanja, osobine, emocije... jer sve one postoje s razlogom. Postoje pozitivne ili negativne posledice tih stvari, a kako će ih ko usmeriti, zavisi od osobe do osobe. Mislim, čak i ljubomora koju većina smatra negativnim osećanjem zapravo može dovesti do pozitivnih stvari. Recimo, ljubomoran si na komšiju što ima bolji auto od tebe. Ti zbog toga možeš da kukaš i budeš nesrećan, ali to može i da te podstakne da poradiš na sebi, promeniš neke stvari i počneš više da privređuješ, što je opet pozitivno i za tebe i za društvo.
E sad, da li bi svet bio bolji bez tih osećanja, svakako ne možemo da znamo. Možda i bi, a možda i ne bi, sve zavisi iz kog ugla gledaš, ali ono što je sigurno, onda uopšte ne bismo bili ljudi, nego nešto drugo. Pohlepa, ljubav, ljubomora su kao i svaka druga osobina, osećanje ili emocija sastavni deo nas i činioci su onoga što smo danas, ljudi. Ako oduzmeš bilo šta od toga, više nemaš ljude, nego nešto drugo. Uzmi za primer mrave... eto, oni nisu pohlepni, ne osećaju ljubav, nisu ljubomorni, vredno rade i jedina svrha u životu im je da obezbede hranu, sačuvaju kraljicu koju će potom neko da oplodi, da izlegne male mraviće koji će opet raditi to isto. I niko ne može reći da mravi nisu očigledan primer dobre organizacije. Međutim, mravi nemaju socijalni život, ne piskaraju po forumima, nemaju svoje mišljenje, nemaju potrebu za zabavom, a verovatno nemaju ni neku razvijenu svest, nego se rukovode isključivo nagonima. Projektuj to na ljude i dobićeš sliku u sveta u kakvom ja ne bih voleo da živim. Istina, da je ljudski rod išao u tom pravcu, ne bismo sada ni raspravljali o tome, nego bismo bili kao mravi... svako bi radio svoj posao, niko ništa ne bi pitao, niko ne bi imao potrebu za zabavom, niti bismo bili svesni toga da postoje stvari kao što su mišljenje, emocije, zabava, itd. Prema tome, sve to što neki smatraju negativnim osećanjima je na ovaj ili onaj način uticalo da svet bude ovakav kakav je danas, kao i da mi budemo to što jesmo, i mi ne možemo znati da li bi bez tih činioca svet bio bolji ili lošiji, već jedino što zasigurno možemo da znamo jeste da bi bio bitno drugačiji. Ja samo znam da ne bih voleo da živim kao mrav.
Citat:
Doći će se do spoznaje da je prosta definicija najbolja, kada svaki čitač (Zakona, definicije) ima isto tumačenje.
Zagovornik sam jasne i proste definicije, razumljive i pismenom i nepismenom čoveku.
Ili je negativno - ili je pozitivno.
Ili je žena ili riba. Ili sam bogat što puno radim i umem, ili sam bogat što umem da kradem.
Stvari jednostavn nisu tako crno bele. Sve na ovom svetu može biti i pozitivno i negativno. Uzmimo najdrastičniji primer, vodu, H2O. Kao što znamo, voda je neophodna da bi uopšte nastao život, čovek se pretežno sastoji od vode, voda nam je neophodna da bismo preživeli, ali i da bismo čuvali zdravlje tako što nam pomaže da održavamo ličnu higijenu, itd. Međutim, sa druge strane, u istoj toj vodi čovek može da se udavi, ista ta voda može da se izlije iz korita reka i poplavi cela naselja, ista da voda može da obrazuje cunami i razruši sve pred sobom i pobije ko zna koliko ljudi. A na kraju krajeva, ista ta voda može da bude i otrovna u određenim količinama. I ajde sad ti meni reci da li je voda crno-bela, odnosno da li je dobra ili loša ? Ne možeš, zato što sve zavisi od situacije, količine, trenutka, konteksta, ugla iz kojeg se gleda, itd. Slično je i sa pohlepom.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti