Međutim, količina energije predata kotlu se ne prenosi u potpunosti na vodu sistema grejanja - jedan deo se gubi zračenje samog kotla, što preko vrata, što kroz oplatu. Količina energije koja se predaje sistemu se meri kalorimetrom. Gubitak Viadrusa sa 7 rebara, kakvog imam pa ga zato i navodim) otprilike je 15 odsto na najvećoj snazi do čak 25 odsto na najmanjoj. To su rezultati merenja učinka PltGrnka.
Treći par opanaka je koliko toplotne energije stigne do radijatora. U tu računicu, odnosno merenje, mora da se uvede i gubitak na instalaciji koji onično nije mali, ali i gubitak koji se ostvaruje nepotrebnim zagrevanjem/hlađenjem kotla tokom rada: što se gorionil češće pali, taj gubitak je veći. Koliko će energije zaista da bude iskorišćeno za grejanje zavisi isključivo od dimenzionisanosti kotla/gorionika i priključene automatike.
Onih 90 odsto iskorišćenj plamena lako je ostvarivo, ako nije reč o "đubretu" već "ljudskom" gorioniku) uz dobro podešavanje i eventualno dograđivanje turbulatora, a može i pritvaranjem klapne dimnjaka "koliko treba". Zoran Obradović je temperaturu dima "turbulatorima "obalio tempetaturu dima, ako se ne varam, sa 170 na 130 stepeni, možda i manje, čime je iskorišćenost o kojoj je reč porasla za koli postotak: gotovo da sam siguran da je više od 90 odsto. Premazivnjem kotla Tedelitom i ventualnog dodavanjem izolacije na vrata kotla povećao količinu energije koji šalje u radijatore, ali koliko je to ne možemo da znamo, jer nama čime kod njega da se izmeri.
Najveći je, međutim, onaj treći gubitak - gubitak u sistemu i gubitak koji generiše automatika. Jedan član ovog foruma očitao je na kalorimetru da od ukupne uložene potencijalne energije tek trećina prođe kroz radijatore. Za takav rezultat razloga je više: em mu je kotao predimenzionisan, gorionik takođe, pritom gorionik ima prilično retardiranu elektroniku. Za njega jedino rešenje je ugradnja akumulatora toplote.
Sve ovo važi i za integralne kotlove.
[Ovu poruku je menjao zmajdin dana 18.05.2015. u 16:13 GMT+1]