Nedeljko
Citat:
Uzmimo kao primer teoriju grupa.
Kako onda objašnjavaš postojanje paradoksa, na primer Banah-Tarski paradoks? U svakom slučaju, koliko god jasno i prirodno bilo ono od čega krećemo, to nas pre ili kasnije dovodi do pitanja koja nismo u stanju da rešimo. Dakle, mi krećemo od pojmova i stavova koji su nam intuitivno jasni i bliski, ali kada pustimo da stvar radi često dolazimo do prilično čudnih rezultata. To samo govori o tome da postoje granice našeg saznanja.
Što se "napadanja" tiče, bio bih baš neskroman ako bih sebi dao takav zadatak, ovo je ipak samo forum. Uostalom, imamo Lobačevskog u devetnaestom ili Gedela u dvadesetom veku koji su nam pokazali da kada izađemo iz oblasti čulima dostupnog i zakoračimo u beskonačno(malo ili veliko svejedno) nailazimo na neke čudne živuljke koje nikako ne bismo očekivali na ovom svetu.
Citat:
U svakom slučaju moraš nekako da objasniš ovoliki stepen funkcionisanja nauke, počev od neverovatnih primena na Zemlji, pa onda i u kosmičkoj laboratoriji.
Hajde da pitanje postavimo ovako. U kontekstu religioznosti(i to je tema) postavlja se pitanje, zašto jabuka pada na zemlju? Da li svaka jabuka pada na zemlju u trenutku kada Bog to odluči ili zbog sile gravitacije? Meni se čini da je ovo drugo, samo je pitanje da li je te zakone(gravitaciju na primer) ustanovio neko ili su oni eto tek onako tu. Zato ne mislim da nauka "funkcioniše", ona samo objašnjava ono što je neko drugi već stvorio. Da li je to Bog ili gospodin slučaj, pitanje je.
Citat:
Nauka nije odgovorila na sva pitanja iz svog domena, pa šta. To ne znači da je dogma.
Hm, ne. Nisam nauku nazvao dogmom zbog toga što nije odgovorila na sva pitanja, već zbog toga što svako pitanje ili problem objašnjava nekim elementarnijim uzrokom. Taj niz neminovno pre ili kasnije udara u zid. Zašto je g = 9,81m/s
2? Kako bi izgledao ovaj svet da su neke konstante malo drugačije podešene?
Citat:
Pravo pitanje je šta je to svest.
Dodao bih i život.
Citat:
Zamisli ovako: Bog je imao nekakvu svoju volju da napravi svet, ali ne bilo kakav, već prema njegovoj volji. U skladu sa tim je izabrao zakone i naštimao parametre. Dakle, izabrao je zakone i parametre tako da njihova posledica bude, na primer, da u tom svetu najverovatnije nastanu samosvesna inteligentna bića. To "najverovatnije" se odnosi na usklađenost sa zakonima verovatnoće. To znači da je potrebno bacati kockice. Šta to znači?
Ovo je u suprotnosti sa uobičajenom prestavom Boga tj. stavom da je Bog sasvim potpuno najveći dasa. Dakle, on je svemoguć(omnipotentan), sveprisutan, ništa mu nije potrebno, niti bilo šta želi. Kao čovek, ja mogu da želim nešto ili da stremim nečemu. Potrebno je da napravim plan, da se potrudim oko svega, da sačekam da prođe određeni period vremena. Bog ne mora ništa od toga, jer on kao neko sa navedenim svojstvima ne mora ništa da pokušava, jedino ako je baš baš tako želeo. Međutim, u starom zavetu nam daje izveštaj:
Citat:
31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.
Dakle, nije Bog rekao
joj, nešto mi ovo nije baš kako valja... ili
treća sreća, konačno je uspelo....
Citat:
Ako li pak naš svet ima početak, onda mu treba tvorac. U tom slučaju, ako tvorac nema svoj početak, onda njemu ne treba njegov tvorac.
Uopšte nije problem da verovatnoća završi posao, samo postoji jedan mali problem. Otkud materija u svetu?
Jedino Bog stvara iz ničega. Creatio ex nihilo.