Citat:
milanche: To recimo moze da znaci i ovo:
Kad na listi nezaposlenih drzave Idaho imas 200 programera/softverasa, a drzavnoj sluzbi koja im pise cekove za unemployment treba softver da to uradi, da za taj posao ne unajmljujes kompaniju iz Indije nego da taj posao poveris upravo toj nezaposlenoj gomili.
A sta je ovo ako ne protekcionizam. Jedini nacin da ovo funkcionise kako si zamislio je da
a) oni oforme svoju ekipu i prime zaposlene an drzavnu sisu (koja je vec preopterecena) uz veliki rizik da zbog nedostatka skilla za upravljanje takvim projektima ce propadne i da cela prica kosta daleko vise nego unemployment cekovi
b) da iz tendera i javnih nabavki iskljuce strane kompanije.
A ako Ameri nece da daju Indijcima da im prodaju sftver zato bi Indijci recimo dozvolili amerima ucesce na tenderima za kupvinu celika ili bilo cega drugog. Trgovinski ratovi obicno tvrde da su reciprocitetni ali u realnosti su uvek disporporcionalni i na inicijalnu stetu onog koji je zapoceo. I ne retko se zavrsavaju konkretnim ratovima bojevom municijom.
Nije na tebi ni na meni, niti sme da bude na sistemu da prisiljava takve procese. Ako je lokalni zivalj nekonkurentan onda lokalni zivalj treba da se malo aktivira da to promeni i sistem uprave treba da bude okrenut ka povecanju konkurentnosti a ne protekcionizmu. Ko tera iskusne CSPove da idu u penziju? Ako su tako dobri kao sto tvrde nek osnuju svoju kompaniju, nek izadju na trziste kapitala sa biznis planom i nek se odreknu dela komapnije za venture, to tamo bar moze da funkcionise dok komunisti ne preumu berze. Ali ne, lakse je kukati kako su im Indijci uzeli posao.
Mi jesmo istomisljenici oko toga da se proces odliva poslova i gubljenja kompetencija desava i da plebs vrsi jak pritisak da se uvede protekcionizam, ali vidjenje resenja nam nije isto. Ako protekcionisticke struje pobede to na srednji rok moze da vodi samo u masovni gubitak zivota i bogatstva i ne da nece ubrzati proces stabilizacije drustva vec ce taj proces odloziti.
Citat:
milanche: Cinjenica je da je prvi put od osnivanja negde pocevsi od 2000-te godine MIT imao manje interesenata nego mesta, da je nacija tradicionalno vrhunski talentovana za tehniku pocela da sanjari o belim kosuljama
i kravaticama, trange-frangama, munjevitim zaradama 'from thin air' a da zapostavljaju konkretne discipline, ili ih ostavljaju 'nizim rasama' dok oni gazduju i bave se pitanjima upravljanja svetom.
Ovo ce zapravo mnogo vise da ih sje*e nego bilo sta drugo. I ujedno je (pored zdravstvenog) razlog zasto ne zelim da idem da zivim u USA jer je ova nadolazeca generacija izgubljena. Na neki uvrnuti nacin "naucili" su taj lelemudski zanat od nas i misle da ce tako moci doveka a nece. Ono zbog cega respektujem amere a nasi mi idu na ganglije je sto ameri svejedno nece sponzoristi takav "zivot" makar i po cenu raspada unije i po cenu drasticnog pada kvaliteta zivota. Kako ponestaje para na drzavnoj sisi tako ce smanjivati socijalne dotacije i tako ce razmazena gomila bez socijalisticke podrske morati malo da upregne da bi uopste prezivela i onda ce i MIT izgledati primamljivije sledecoj generaciji. I iz velike depresije su izasli jaci i sposobniji po cenu velike ljudske patnje, ali je prvo morala da se desi.
Kao sto rekoh, od pocepanih gaca do pocepanih gaca tri generacije.
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić