Juče sam kupio dve vreće ALM peleta, koliko da ga probam. Danas sam spalio jednu. Ideja je bila da spalim obe, ali u akumulatorima toplote, prosto, nema mesta za toliko energije.
Elem, ovaj pelet jeste nešto tvrđi/gušći nego što je uobičajeno, ne posebno dramatično, ali dovoljno da gorionik mora da se prešteluje. Po toj osobini - gustina/tvrdoća, sličan je onom "Premijum" peletu iz Hrtkovaca koga, nažalost, više nema u ponudi i kako stvari stoje neće ga ni biti. Šteta - baš je bio dobar.
Prijatno iznenađenje je bila vrlo niska koncentracija ugljen-monoksida u dimu - između (svega) 50 do 150 PPM-a. Po tome, ovaj gorionik koji imam u kombinaciji sa ovim peletom ispunjava evropsle norme o sadržaju štetnih materija u atmosferi koje će (možda) biti primenjene tek 2015 godine. To je ono što je zaista dobro, a rezultat je, pretpostavljam, niske vlažnosti peleta, bitno ispod standardnih 10 odsto, koja je, opet, posledica visikog pritiska na kojoj se proizvodi. Otud i nešto tamnija boja.
Ono što nije baš dobro je količina topljivih silikata (zgure) koja je ostala na rešetki: ne može se reći da je mnogo, ali ni da je malo. Ovo što se vidi na fotografijama je od te jedne vreće, pa neka svako proceni koliko je. Istina, nisam se baš preterano trudio oko postavki parametara - možda bi sa (još) boljim podešavanjem zgure bilo manje, ali jako je vruće u kotlarnici u ovo doba godine, a moj Viadrus nije baš poznat po dobroj izolaciji. Kako god - rezultati su takvi kakvi su.
Inače, ovaj pelet koji sam oprobao nije po sastavu identičan onome od prošle sezone: onaj prošlogodišnji je pravljen isključivo od tvrdog drveta - bukve i (divljeg) kestena, dok ovaj u sebi ima i 20 odsto čamovine. To sam saznao iz prve ruke, od suvlasnika peletarnice.
Cena mu je 160 evra franco Ušće, a 175 franco kuća. Ovo poslednje se odnosi na Beograd.

Dobra vatra - mir u kući, čist vazduh - duga ljubav.