ARHITEKTURA LEPENSKOG VIRA KAO PUTOKAZ ZA UŠTEDU
ENERGIJE U ZGRADARSTVU
N.B.Miloradović, JKP “Beogradske elektrane”, Srbija&Crna Gora
UVOD
Korišćenje sunčeve energije je jedna od najstarijih čovekovih veština. Svoje potrebe za energijom u
davna vremena čovek je podmirivao vatrom i domišljatom upotrebom sunčevog zračenja. Spretnost
koju je stekao u tom smislu je bitno uticala na razvoj i napredak čovečanstva.
Danas se ponovo vraćamo upotrebi sunčeve energije. U gotovo svim zemljama planovi razvoja
energetike obuhvataju i sledeće dve stavke:
1. Razvoj obnovljivih izvora energije (sunčeva energija, energija vetra, geotermalna energija,
korišćenje talasa, plime i oseke i energije vodopada, energija biomase).
2. Racionalizacija potrošnje energije (obuhvata razmatranje energetske efikasnosti kako celog
energetskog lanaca, tako i pojedinih njegovih delova. Posebno se obraća pažnja na mere za
poboljšanje energetske efikasnosti).
Zgrade, kao najveći potrošači energije za zagrevanje tokom zimskog perioda, kao i energije za
klimatizaciju tokom leta, bitno utiču na energetsku efikasnost celog energetskog lanca. Mere koje
doprinose štednji energije u ovom domenu bitno utiču na stabilnost energetskog sistema.
Cilj ovog rada je da prikaže arhitekturu Lepenskog Vira, koja je nastala u doba neolita, kao visoko
organizovano umeće u kojem su veoma izraženi bioklimatski aspekti. Pasivne tehnike gradnje, koje se
mogu primetiti u arhitekturi Lepenskog Vira, mogu da doprinesu uštedi energije u budućnosti ukoliko
se primene u okviru novih savremenih rešenja koja su zasnovana na novim tehnologijama.
.............................................................................................................................................
.............................................................................................................................................
.......................................................................................................................
ZAKLJUČAK
Desetak navedenih principa pasivne solarne i bioklimatske arhitekture upućuju na to da arhitektura
Lepenskog Vira nije mogla slučajno da nastane, već da ima smisao koji se može objasniti uticajem
Sunca ili sunčevog zračenja na njen nastanak. Neki od ovih principa su očigledni i mogu se odmah
uočiti, dok je za neke bila potrebna dublja analiza. Uz uvek potrebnu dozu opreza i naučne skepse,
navodim ovde moje uverenje da su stanovnici Lepenskog Vira pravili za ono vreme izuzetno komforne
kuće. Mislim da tome u prilog ide i već utvrdjena činjenica (vidi literaturu (7)) da na skeletima
stanovnika Lepenskog Vira, osim spondiloze, nisu primećeni tragovi drugih oboljenja, a često su
umirali u dubokoj starosti. Dakle, nisu primećeni reumatski procesi koji nastaju usled vlage ili
hladnoće, a što bi se moglo očekivati ukoliko se uzme u obzir vlažna klima na lokalitetu. Takodje,
moglo bi se zaključiti da su neimari Lepenskog Vira bili svesni principa gradnje kuća koje se idealno
uklapaju u okolni prirodni i klimatski ambijent, te da je arhitektura Lepenskog Vira odličan primer i za
današnje arhitekte koji žele da prave niskoenergetske zgrade (naravno, uz još neka usavršavanja
davno zaboravljenog umeća). Jednostavnim tehnikama i zahvatima moguće je ostvariti uštedu
energije, ukoliko se vodi računa o prirodnom okruženju.
Možemo se pitati kakva je svrsishodnost interesovanja za ovu neobičnu i misterioznu arhitekturu?
Odgovor je jednostavan: problemi energetskog lanca su u svakoj zemlji uvek aktuelni. Suočavanje sa
meteorološkim okruženjem je problem koji je veoma star, a domaća energetika je veoma osetljiva na
promene spoljne temperature. Potrebe za grejanjem ili klimatizacijom u velikoj meri diktiraju potrošnju
energenata. Stoga će svaka ušteda i racionalizacija koja se ostvari u ovom domenu bitno uticati na
uslove življenja. I iskustvo koje je već davno zaboravljeno može doprineti da se dobiju nove ideje u
arhitekturi i energetici, u koje bi se uklopile nove tehnologije, oprema i materijali. Arhitektura
Lepenskog Vira može da posluži kao inspiracija za projektovanje novih zdanja koja bi trošila manje
energije. Ponovo napominjem da je oblik ekscentrične osnovice kućica na Lepenskom Viru izuzetno
atraktivan u energetskom smislu. Dolazi vreme kada se kuće sve više razmatraju kao termodinamički,
a ne samo kao gradjevinski objekti.
Energetska kriza sedamdesetih godina prošlog veka dovela je do povećanog interesovanja za solarnu
i bioklimatsku arhitekturu. Iskopavanja i istraživanja na Lepenskom Viru vršena su pre pomenute krize.
Taj vremenski “raskorak” bio je razlog da u arheološkim istraživanjima Lepenskog Vira nije bila
obraćana pažnja na termički aspekt arhitekture ovog značajnog neolitskog nalazišta.
Navedeni izraženi bioklimatski aspekti arhitekture Lepenskog Vira doprinose ne samo boljem
razumevanju tog davnog perioda i bivaju prilog istoriji arhitekture i energetike, već mogu da
predstavljaju putokaz za uštedu energije u zgradarstvu. Ne treba razmišljati o tome da li su lovci i
ribolovci iz doba neolita bili u stanju da osmisle ovakav pristup arhitekturi. Dokaze za to, osim same
njihove arhitekture, verovatno nikada nećemo pronaći. Potrebno je samo usavršiti njihova dostignuća i
primeniti ih u današnjim uslovima.
https://www.neolepenism.house/...04-Industrijska-energetika.pdf