Citat:
pisac:Mene je ćale naučio ćirilicu pre škole.
U školi sam naučio latinicu u drugom razredu.
Ja sam u skoli ucio cirilicu u prvom, a latinicu u drugom razredu. Od tada je svakom detetu ostavljena sloboda da pise kako hoce, s tim da su ona 4 godisnja sastava iz srpskog jezika, sto smo ih pisali u onim plavim vezbankama, morala da se pisu naizmenicno - npr. prvi cirilicom, drugi latinicom i tako u krug. Insistiralo se da svako dete nauci da pise podjednako dobro koristeci oba pisma i da ih ne mesa. Ja licno sam koristio cirilicu kasnije i u gimnaziji i na studijama za hvatanje beleski ... sve do odlaska iz zemlje kada sam prestao da aktivno pisem rukom bilo sta. Stavise, kako je vreme prolazilo, tako sam sve redje koristio i stampac ... evo ga, skuplja prasinu na mom radnom stolu. :-(
Citat:
Onog trenutka kada sam naučio latinicu, odmah sam prešao da pišem na latinici (zapravo ostao da pišem, nisam se vratio nazad). Svojevoljno, suprotno svima ostalima u odeljenju, i uprkos čudnom gledanju učiteljice (koja se tome ipak morala prilagoditi jer su pisma ravnopravna).
Hmmm ... kod mene u razredu pisanje latinicom je bila neka vrsta izrazavanja laznog snobizma i elitizma ... ono: mi smo nesto bolji od vas cirilicara-ljaksona. U sustini, to je bio neki zametak otpora tadasnjem socijalistickom poretku, koji je propagirao ideju kako smo svi navodno jednaki, sto mozda i jeste bila istina negde do pocetka 70-ih, sto je u to vreme bilo izrazeno po beogradskim skolama (mahom ovima na Vracaru). Ali taj nazovi otpor svakako nisu izmislili tadasnji klinci, vec zna se ko ... deca samo kopiraju odrasle.
Citat:
Zato što je latinica mnogo lakše pismo i za pisanje i za čitanje.
To je stvar tvoje licne percepcije, a ne objektivna cinjenica.
Citat:
Ćirilica je arhaično pismo, nesavremeno, sporo, sa previše uglova i paralelnih linija koje je teško razlikovati.
Koliko ja znam istoriju, latinica je starija od cirilice. A s obzirom da je cirilica u aktivnoj upotrebi u nekoliko zivih svetskih jezika, ne bi se bas reklo da je toliko "arhaicna". Sto se tice uglova i linija, nesto se ne secam da mi je to pravilo problem dok sam pisao. Ali opet, stvar licne percepcije.
Citat:
Meni niko nije nametao latinicu, jednostavno je bolje pismo.
Bolje je tebi, a ne objektivno. Bas kao sto su i nama koji smo u svet kompjutera usli sa C64 ili Spectrumom, kasnije uz 286-ice i DEC VT terminale, sama latinica i US-verzije OS-a bile prirodan interfejs u radu na racunaru i bilo koje drugo pismo nam je smor. Mi smo se tako reci "rodili" sa osisanom latinicom. A zapravo, rec je o navici. Meni nije problem da uključim naša slova, odnosno našu latinicu i kucam Š, Ć, Ž, Č, Đ gde god je to potrebno ... ali onda moram da se dobro počešem po glavi da nađem znake
; : [] {} \|, pa i / sto je na Microsoftovoj YU tastaturi iznad sedmice ... da ne govorim o tome sto se uvek zapitam koji li je krelac smislio obrtanje Y i Z. Kako god okrenes moram da koristim Alt-Shift, a to me smara. Lenj sam!
Mogu tek da zamislim kako je mojim kolegama koji u Beogradu od nedavno moraju da sve zvanicne dokumente, ukljucujuci i tehnicku dokumentaciju, kucaju na cirilici i da se non-stop prebacuju s jednog pisma na drugo tokom kucanja. Ja gubim strpljenje i za banalnije stvari, kamoli za tako nesto.
Ali to ne znaci da cu reci da je ovo ili ono pismo "bolje", samo zato sto je meni tako pogodnije. To su dve razlicite stvari.
Uostalom, mene nervira i ono srpsko gramaticko (ili pravopisno?) pravilo o fonetskoj transkripciji svih stranih imena. To mi je krajnje glupo. Meni su recimo slovenacki i hrvatski princip da pisu ta imena u originalu bolji. Ali opet, stvar licne percepcije.
Citat:
Ali osećam jako iritantno nametanje ćirilice još od kraja osamdesetih.
Tako davno?! Ja se nesto ne secam bilo kakvog nametanja cirilice. Bas naprotiv - od kraja 80-ih Beograd je poceo da biva preplavljen latinicnim nazivima firmi ...