Sledeci tekst je iz novina "GLAS JAVNOSTI" izasao 21.09.2005.,
obratite paznju na brojke
U SCG najstarijim zanatom bavi se 15.000 žena i 1.500 muškaraca
Prostitucija na šest načina
- Kategorije: ulična, agencijska, hotelska, visoka, prikrivena i internet
- Jelena je, za pet godina koliko je u prometu, svašta videla, ali ističe da najgore prolaze koleginice koje to rade zbog droge
- Slavoljub Veljković: Više od 20 godina se borim da se donese zakon o legalizaciji prostitucije i ukine Zakon o podvođenju iz 1946. godine
BEOGRAD - Prema saznanjima policije, u Srbiji i Crnoj Gori aktivno se bavi "najstarijim zanatom" 15.000 žena i 1.500 muškaraca, dok je broj pasivnih prostitutki dvostruko veći. U srpskoj prestonici registrovano je oko 800 prostitutki i 200 makroa, koje više od 70 odsto čine muškarci. Oni rade na ulicama, u salonima za masažu, hotelima, noćnim barovima, stanovima... Tako se prostitucija može razvrstati u šest kategorija - ulična, agencijska, hotelska, visoka, prikrivena i internet prostitucija.
Uličnom prostitucijom u Beogradu danas se bave devojke iz unutrašnjosti, koje su uglavnom neobrazovane, vaspitno i zdravstveno zapuštene. S obzirom na veliki broj policijskih akcija, ulična prostitucija se transformisala i prostitutke su prešle u salone za masažu, a seksualne usluge nude putem oglasa. Ipak, i dalje se mogu zateći u parku kod Ekonomskog fakulteta, na Plavom mostu, kod hotela "Nacional", na novosadskom autoputu i kod Bubanj potoka. Seksualne usluge obavljaju u kamionima, kolima, šumarku...
Novinari Glasa su teškom mukom uspeli da dođu do "seksualne radnice" kako bi čuli njihovu priču o poslu, zdravlju, ali i mogućnostima da kroz legalizaciju prostitucije dođu do "normalnog društvenog statusa". Pristala je samo pod uslovom da joj ne spominjemo prezime i lokaciju na kojoj ordinira. Kako kaže, ne moraju baš svi da znaju.
- Kakav kombi, kakvi pregledi, mnogim mojim koleginicama to više ne može da pomogne - odgovara na akciju Jazasa dvadesetosmogodišnja Jelena, koja svoj hleb zarađuje prodavajući se na ulici.
- Ja to radim isključivo da prehranim dete i ništa više. Muža nemam. A, vala, i šta će mi. Da opet trpim torturu? Ne, hvala. Ovako imam i muškarce, ali i lovu - otkriva nam Jelena.
Ona izgleda sasvim prosečno, ali i pristojno. Međutim, u brzom pričanju izleti i neka psovka. A kad dolazi na posao mora da se dotera. Konkurencija je jaka.
- Moram da se čuvam, da se picnem, jer planiram još neko vreme da se kurvam. Kod mene nema zezanja. Em što i ja neki put odbijem klijenta kad mi se učini da može da bude opasan, em što ne može da mi se desi da to ne radim bez čarape (prezervativa). Pa ja redovno i odlazim kod lekara. Za svaki slučaj.
Kako kaže, za ovih pet godina, koliko je u prometu, svašta je videla. Ali ističe da najgore prolaze koleginice koje ovo rade zbog droge.
- One ne biraju ništa. Može sa kojim stigne, a može i bez gume. Baš ih briga. Gledala sam kako padaju kao kruške. Takvima niko ne može da pomogne.
Ona bi volela da se ovaj posao legalizuje, pa da se zaposli u nekom noćnom klubu. Da ima sigurnost, ali i da konačno pobegne od roditelja koji joj "stalno nabijaju na glavu posao kojim se bavi".
S druge strane, Slavoljub Veljković, predsednik Udruženja noćnih klubova i barova, tvrdi da se njihova peticija sa 27.000 potpisa za legalizaciju prostitucije dva meseca nalazi u skupštinskoj proceduri.
- Više od 20 godina se borim da se donese zakon o legalizaciji prostitucije i ukine Zakon o podvođenju iz 1946. godine. Pa ako je Slovenija sa oko dva miliona stanovnika nedavno usvojila takav zakon i ima profit od toga, zašto ne bismo i mi - rekao je za Glas Veljković koji je, inače, i vlasnik noćnog kluba "Karibi" iz Paraćina.
Kako nam je objasnio, usvajanjem ovakvog zakona napunio bi se državni budžet sa najmanje dva miliona evra, dok bi prostitutke dobile stalan posao, socijalnu i zdravstvenu zaštitu.
- Radili bismo kao svaka druga normalna firma - ističe Veljković. - Rado bih izašao na duel sa srpskim ministrima Mlađanom Dinkićem i Draganom Jočićem na TV duel i da ih pitam da li su bili nekad u inostranstvu da vide kako je ova oblast tamo regulisana. Očigledno nekome odgovara da se ovaj zakon ne usvoji, kako bi pojedinci makroi zarađivali velike pare baveći se ilegalno prostitucijom. A više je nego očigledno da su neki iz vlasti povezani sa njima. Neki načelnici policije, ali i ministri, klijenti su agencija za artističke programe koji, inače, nama prodaju devojke.
On tvrdi da oko sedam hiljada devojaka patrolira ulicama i da bi mnogo bolje bilo da rade u nekom klubu. Pored toga, problem je, ističe on, što policija uopšte ne reaguje.
- Tako kod Plavog mosta policajci stoje na 100 metara od njih i nemo posmatraju, jer ih prostituke sigurno plaćaju da ih puste da rade. A kad bi bilo legalizovano, uopšte ne bi smele i ne bi želele da rade na ulicama jer bi imale sve što im je potrebno - stan, hranu, socijalno i zdravstvenu zaštitu. Mogle bi i kredit za stan da uzmu - smatra Veljković.
On tvrdi da naše devojke masovno idu na Kosovo kako bi radile sa unproforcima.
- Lepo zarađuju, ali nemaju nikakvu zaštitu.
Veljković se nada da će se ipak sve završiti na kulturan način, jer svi vole seks, pa bili ministri ili nešto drugo.
Citat:
Muvanje i preko interneta
Agencije za poslovnu pratnju veoma često se oglašavaju i na internetu, a same prostitutke na popularnim sajtovima za upoznavanje i "muvanje". Barovi i noćni klubovi za zabavu legla su prikrivene prostitucije, pošto su devojke registrovane kao zabavljačice. Za razliku od njih, hotelska prostitucija je veoma teško dokaziva jer vlada četvorougao - prostitutka, recepcioner, vozač i makro. Sličan problem je i sa takozvanom visokom prostitucijom, gde policija nema pristup jer se ona odvija u zatvorenim krugovima. Njom se bave čak i fakultetski obrazovane devojke koje govore i strane jezike i ona je posebno razvijena poslednjih godina. Devojke su u tim slučajevima, za razliku od ulične prostitucije, fine, uglađene, elokventne, imaju stil, manire... Porodica im najčešće nikada ne sazna čime se bave, a posao kojim se bave nazivaju slobodnim izborom, nikako prostituisanjem, i mogu da ga napuste kada god požele.
Policiji u borbi protiv prostitucije najčešće pomažu građani, koji im jednostavno prijave da se u nekom stanu ili negde događa nešto neobično. Devojke koje policija uhapsi u racijama dobijaju u skraćenom postupku uglavnom zatvorske kazne do mesec dana ili novčane kazne do 10.000 dinara
G. J.
[Ovu poruku je menjao flylord dana 01.10.2005. u 12:38 GMT+1]