Citat:
Kad bi bilo tako onda bi se to zaista moglo i utvrditi i izračunati, na primer, koju brzinu i kako se menja brzina Zemlje u tom sistemu.
Opiši mi kako „bi se to zaista moglo i utvrditi i izračunati“?!
Onu zamišljenu situaciju (također i nekoliko poruka prije M. Milošević , otimanje vanzemaljaca) puno sam promišljao 1992. godine. Počeo sam „buđenjem na usamljenoj planeti“ , a zatim dodavao jedan po jedan pojam, atribut, sadržaj vezan za pitanja i sadržaje STR. Na kraju sam završio sa mnoštvom posmatrača i više objekata (kako na planeti tako i u okolini). Raznovrsni oblici (sopstvenog, te objekata u okolini, ma koliko ih osmislio) „apsolutnog“ mehaničkog kretanja (po brzinama, putanjama, smjerovima,...) nisu mogli isključiti mogućnost i da se svi zajedno krećemo (po nekoj novoj hipotetičkoj putanji, brzini, smjeru,...).
Uzimanjem dva po dva objekta , radi iskazivanja međusobnog relativnog mehaničkog kretanja, neće pomoći u otkrivanju „apsolutnih kretanja“ pojedinačnih objekata. Ma koliko objekata imali na raspolaganju na kraju ćemo dobiti „tačan zbir relativnih podataka“.
Zaključio sam da
APSOLUTNO nije moguće spoznati (šta ako se i to što mislimo da je apsolutno mijenja?), te smo samo u stanju uočiti relativne vrijednosti, relativne pojmove, sadržaje i atribute (ali ne po Ajnštajnovim postavkama).
Za nove spoznaje trebamo promišljati dublje i temeljitije od Alberta Einsteina.
Za našu svekoliku stvarnost, naš
„apsolutni referentni sistem“ je hipotetičan (zamišljen prazan prostor,
matematičko-geometrijski pojam prostora,
nešto sastavljeno od
ništa). U tom prostoru ne postoji pojedinačno što bi mogli posebno izdvojiti kao „apsolutno nepokretno“ . Postoji samo relativno i ma koliko relativnih podataka imali opet ćemo dobiti samo relativan rezultat.
I ova posljednja izjava (tvrdnja) je relativna. Zamislimo li u tom matematičko-geometrijskom prostoru samo jednu i jedinu t a č k u ( n e š t o , bez bilo kakvog atributa, od n i š t a) već imamo koordinatni početak „nepokretnog“, apsolutno mirujućeg, referentnog sistema. Šta je sljedeće?
Ne bi trebali preskočiti svu sljedeću „aksiomatsku izgradnju“ pojmova i sadržaja ni u matematici ni u fizici, a zatim pričati priču o prostoru i vremenu.
Ajnštajnova STR ne slijedi ni induktivne ni deduktivne metode u izgradnji i analizi svojih postavki. Zato i jeste puna „rupa“ i „provalija“.
P.S.
„Ajnštajn za početnike“ nađen je i pročitan već kod prvog pojavljivanja Milana Miloševića na ovom forumu (moguće da ga i zbog tog teksta „omalovažavam“, ni kriva ni dužna).