Evo malo i mog iskustva. Moram reci da mi je bilo jako zanimljivo da citam prethodna.
Za civilnu vojsku u Uzicu sam se sam prijavio iako imam "tek" 25 godina jer sledece godine idem na postdiplomske u Australiju i ne zelim da imam bilo kakvih problema u buducnosti jer planiram da dobijem njihovo drzavljanstvo i zadrzim nase.
Moram reci da sam zadovoljan mojim sluzenjem vojske. U proseku dnevno boravim na sluzenju 2-3 sata. Najveci deo vremena dezuram. Sa sobom uvek nosim knjige tako da je ovo vreme sto se mene tice korisno utroseno. Ucim japanski jer zelim da u buducnosti radim u zastupnistvu australijske firme u Japanu. Radim u instituciji za decu bez roditelja i iako ona mogu biti problematicna ponekad, drago mi je sto sticem iskustvo u radu sa decom jer sam jedinac. Ponekad im pomazem u vezi domaceg i pokazujem engleski i rad na racunaru.
Sad cu pomenuti lose strane - s vremena na vreme moram da fizikalisem, mada meni to i dobro dodje kao dodatna fizicka aktivnost izuzev pomeranja teskih stvari koje smatram najlosijom iskustvom do sada, ali hvala bogu, nije cesto. Prijalo mi je, ma primer da odrzavam travnjak i sadim svece u domu :).
Smatram da je lose i to sto ne dobijamo uopste platu, iako je suma mala, mislim da nije u redu. Inace, zadovoljan sam odnosom nadredjenih (mogu da uzmem slobodne dane ako imam razlog) izuzev njihovog zahteva da im predam pasos sto nisam ucinio vec sam im dao stari istekli pasos.
Takodje, imao sam i manjih problema sa pojedinpm decom koja psuju, traze novac od mene, a poneka bogami vole i da udare, mada ne jako, vise iz sale.
Sve u svemi, zadovoljan sam sluzenjem vojske jer zaista mislim da je lepo iskustvo raditi sa decom, a i druzim se sa kolegama iz civilke, razmenjujemo diskove i slicno.
Toliko od mene. Pozdrav svima ;)