Odavno se ja ne radujem i ne likujem. Ne znam otkud ti ta ideja i odakle zaključuješ da se radujem ? Jednako sam ovakav stav imao i kad su Francuzi malo dobili po ički.
Mislim, sasvim kul, sasvim opušteno. Kao i kad smo onomad svakodnevno dobijali vesti da je u Bagdadu eksplodirala bomba i da je desetine mrtvo. Čujem vest, primim k znanju, i nastavim da se bavim svojim poslom, svojom porodicom. Ništa manje, ništa vise. I ponekad pomisilim da li "neko to od gore stvarno vidi sve" ili ipak ne ?
Mene mogo vise nerviraju likovi koji uzdižu desetak smrti evropejaca ("Ja sam Šarli", aha, ali sutra ...) naspram mnogo-mnogostruko većih žrtava drugih naroda. Ah, da i nas Srbe su mnogo puta bombardovali, zar ne? Verovatno su mnogi učesnici ove diskusije baš tada likovali, pa tako donose zaključak da i sada neko mora da likuje.
"Pusti ga da priča o drugima, rećiće ti sve o sebi"
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji