Citat:
Java Beograd:
Odavno se ja ne radujem i ne likujem. Ne znam otkud ti ta ideja i odakle zaključuješ da se radujem ? Jednako sam ovakav stav imao i kad su Francuzi malo dobili po ički.
Mislim, sasvim kul, sasvim opušteno. Kao i kad smo onomad svakodnevno dobijali vesti da je u Bagdadu eksplodirala bomba i da je desetine mrtvo. Čujem vest, primim k znanju, i nastavim da se bavim svojim poslom, svojom porodicom. Ništa manje, ništa vise. I ponekad pomisilim da li "neko to od gore stvarno vidi sve" ili ipak ne ?
Mene mogo vise nerviraju likovi koji uzdižu desetak smrti evropejaca ("Ja sam Šarli", aha, ali sutra ...) naspram mnogo-mnogostruko većih žrtava drugih naroda. Ah, da i nas Srbe su mnogo puta bombardovali, zar ne? Verovatno su mnogi učesnici ove diskusije baš tada likovali, pa tako donose zaključak da i sada neko mora da likuje.
"Pusti ga da priča o drugima, rećiće ti sve o sebi"
nisi u pravu i verovao ili ne postoji zaista kursna lista pogibija i nije svaka pogibija ista.
Najmanje se cene pogibije u ratu. Niko ni ne primecuje da svakodnevno stizu kovcezi i kovcezi mrtvi. Hoces dokaz ? Na prostoru bivse YU je izgunulo oko 130,000 ljudi za 4 godine i to su sve bile vesti. Da su ti ljudi ginuli u saobracajkama ili porodicnim svadjama osvetama ljubavnika ili cak sacekusama to bi bilo strasno. Novine bi e zvale Hronike a vesti citulje.
Zatim, malo vise ljude dotice saobracajna nesreca. Pogotovo avionska, brodska, zelezincka gde moze da pogine i po stotinu i vise ljudi...
Posle toga dolaze obicni zlocini i licne tragedije. Recimo "otac zaklao cerku" "decak upucao druga" " zena otrovala muza" "mesarskim nozem probio srce komsiji"
I na kraju ubistvo vladara. Recimo Djidnjica, Ferdinanda Kenedija Aleksandra Cezara
Teroristicki napad je tu vrlo visoko jos ako se desi u nekoj znacajnoj zapadnoj metropoli...