_andjela_
Ne znam gde ti zivis, i zasto ti ne smeta takvo ponasanje, a vidis meni uzasno smeta.
Nesto sto se imenuje kao nevaspitanje, agresija, bezobrazluk, ugrozavanje drugog.
I sasvim normalna je moja reakcija, i zove se – dosta je. Da tako ne reagujem, to ne osecam, bio bih verovatno negde ostecen. U prevodu nenormalan.
Tako da ti u svojoj reakciji, emotivnoj, zgrazavajucoj, napravi razliku izmedju ‘hteo sam’ i ‘uradio sam’.
Na zalost je upotrebljeno u smislu da ja to ne umem da radim. Kad mama i tata to nisu vaspitali,a dezurni ne moze da bude u svakoj ulici, neko mora da kaze dosta.
I onaj covek je u zemunu izasao da kaze ‘finoj decici’ da ne lome pa dobio noz. I opet cu da kazem, na zalost, nije izasao mladji, pa da ih nalupa.
Ti mozda nisi ali ja jesam nedavno zvao hitnu pomoc kad je tip pokupio devojku kolima i pobegao. Ti mozda ne setas dete, ali ja setam, i ne nikako nisam opusten stalno zverajuci okolo koji ce sad idiot da sa 100km juri sporednom ulicom.
A to gledam svaki jbn dan.
I to je dokaz jedne elementarne cinjenice, naseg odnosa prema zivotu, postovanju svog i tudjeg. Nema ga.
Nema radosti, kulture, ni osmeha na licima. O strasti necu ni da govorim.
Strasti prema zivotu koja radja zelju ka zeni, zelju za porodom, zelju za boljim, za lepsim. Da se radi, stvara, zavodi, veseli, prave deca, pevaju pesme, krece kuce, sadi cvece, komsiji kaze dobar dan.
Toga kod nas, sem agresije tipa ‘ma ko ga hebe’ nema.
Ne znam gde ti zivis, i zasto ti ne smeta takvo ponasanje, a vidis meni uzasno smeta.
Nesto sto se imenuje kao nevaspitanje, agresija, bezobrazluk, ugrozavanje drugog.
I sasvim normalna je moja reakcija, i zove se – dosta je. Da tako ne reagujem, to ne osecam, bio bih verovatno negde ostecen. U prevodu nenormalan.
Tako da ti u svojoj reakciji, emotivnoj, zgrazavajucoj, napravi razliku izmedju ‘hteo sam’ i ‘uradio sam’.
Na zalost je upotrebljeno u smislu da ja to ne umem da radim. Kad mama i tata to nisu vaspitali,a dezurni ne moze da bude u svakoj ulici, neko mora da kaze dosta.
I onaj covek je u zemunu izasao da kaze ‘finoj decici’ da ne lome pa dobio noz. I opet cu da kazem, na zalost, nije izasao mladji, pa da ih nalupa.
Ti mozda nisi ali ja jesam nedavno zvao hitnu pomoc kad je tip pokupio devojku kolima i pobegao. Ti mozda ne setas dete, ali ja setam, i ne nikako nisam opusten stalno zverajuci okolo koji ce sad idiot da sa 100km juri sporednom ulicom.
A to gledam svaki jbn dan.
I to je dokaz jedne elementarne cinjenice, naseg odnosa prema zivotu, postovanju svog i tudjeg. Nema ga.
Nema radosti, kulture, ni osmeha na licima. O strasti necu ni da govorim.
Strasti prema zivotu koja radja zelju ka zeni, zelju za porodom, zelju za boljim, za lepsim. Da se radi, stvara, zavodi, veseli, prave deca, pevaju pesme, krece kuce, sadi cvece, komsiji kaze dobar dan.
Toga kod nas, sem agresije tipa ‘ma ko ga hebe’ nema.
Potpis
gleb