Pa možda ja malo banalizujem, ali ja sam samo sumirao ono što su/ste ovde tvrdili:
1) Čovek nije potpisao nikakav ugovor a ipak je dobijao račune. Kad se konačno požalio na to računi su prestali ali je firma ipak odlučila da naplati dotad isporučene račune iako nije imala nikakvog zakonskog osnova da ih ispostavlja.
Privatni izvršilac je na osnovu toga (čega?) doneo presudu da tuženi ima da plati iako mu nije podnesen na uvid ugovor - i vi kažete da je to sasvim normalno.
Zaključak: on mi duguje, keve mi
2) Čovek tvrdi da nije dobio obaveštenja. Vi tvrdite da izvršilac može poslati svog zaposlenog koji će pokušati isporuku rešenja, kako se dokazuje da je isporuka zaista pokušana nije baš najjasnije ali možemo pretpostaviti.
Zaključak: nije bio tu, keve mi
3) Ova stavka nije toliko ni važna pošto ljudi u principu ne idu u sud da vide da li je neko slučajno doneo neko rešenje kojim oni imaju isplatiti nekom drugom 10/100/1000... dinara/evra šta god iako sa tim nekim nikakav ugovor nisu nikad ni potpisali niti su od tog nekog ikad primili bilo kakvu uslugu/proizvod.
Izvinjavam se ako zvučim agresivno ili cinično ali mene ovakve stvari jednostavno razbesne.
Inače, obzirom da na jednoj teritoriji ima više ovakvih izvršitelja cenim da onaj koji više naplati ima veće šanse i da dobije još posla - a tu se i krije motiv izvršitelja za nekim nemoralnim radnjama.